⁷ Kamenarima i drvodjeljama davali su novce, a Sidoncima i Tircima jelo, piće i ulje da dovoze cedrova drva s Libanona na more u Jafu, kako im je bio dopustio perzijski kralj Kir. ⁸ Druge godine po njihovu povratku Božjemu Hramu u Jeruzalem, drugoga mjeseca, prihvatiše se posla Zerubabel, Šealtielov sin, i Ješua, Josadakov sin, ostali njihovi drugovi, svećenici i leviti i svi što su se bili vratili iz ropstva u Jeruzalem. Postaviše levite od dvadeset godina naviše da nadziru poslove oko Gospodnjega Hrama. ⁹ Ješua sa svojim sinovima i drugovima, Kadmiel sa svojim sinovima, Juda i sinovi, bili su jednodušno spremni da vode nadzor nad radnicima na Božjemu Hramu; isto tako Henadadovi sinovi i njihovi sinovi i drugovi, leviti. ¹⁰ Kad su zidari Gospodnjega Hrama polagali temelj, postaviše se svećenici u službenoj odori s trubama i leviti iz Asafove obitelji s cimbalima, da hvale Gospodina po zapovijedi Davida, Izraelova kralja. ¹¹ I hvalili su i slavili Gospodina pjevajući naizmjence ovako: »Dobrostiv je on i milost njegova traje vječno nad Izraelom.« I sav je narod podvikivao iza glasa i hvalio Boga što je položen temelj Gospodnjemu Hramu. ¹² Od starijih svećenika, levita i obiteljskih glavara, koji su bili vidjeli prijašnji Hram, mnogi udariše u glasan plač kad se pred njihovim očima postavljao temelj ovome Hramu. Mnogi su drugi podvikivali i klicali od radosti. ¹³ Nije se moglo od glasne i radosne vike razabrati plač ljudi; jer je narod podvikivao i klicao iza glasa. Vika se čula daleko.