Šepurenje
Pročitajte: poslanica Rimljanima 16:1-3,13,21-23
13 Pozravite Rufa, izabranoga u Gospodinu, te njegovu i moju majku!
21 Pozdravlja vas Timotej, moj suradnik, i Lucije, i Jason, i Sosipater, moji rođaci. 22 Pozdravljam vas u Gospodinu ja Tercije koji napisah ovu poslanicu. 23 Pozdravlja vas Gaj, moj domaćin i domaćin cijele Crkve. Pozdravlja vas Erast, gradski blagajnik, i brat Kvart.
… potičite jedan drugoga na dobro, kao što i činite!
1 Solunjanima 5:11
U ljeto 2015. godine petnaestogodišnji Hunter pješice je krenuo na put od 91,73 kilometra noseći svoga osmogodišnjeg brata Bradena. Cilj mu je bio podići svijest ljudi o potrebama osoba s dječjom paralizom. Braden je imao 27 kilograma pa je Hunter trebao česte stanke tijekom kojih mu je netko istezao mišiće, a nosio je i posebno remenje koje je ravnomjerno rasporedilo Bradenovu težinu. Hunter priznaje da mu je remenje ublažilo bol, no najviše su mu pomogli ljudi koje je sretao putem. »Da nije bilo onih koji su me hrabrili i hodali sa mnom, ne bih uspio… Noge su me boljele, ali prijatelji su me bodrili i uspio sam.« Njegova je mama to mukotrpno putovanje nazvala ‘šepurenje cerebralnom paralizom’.
Apostol Pavao, koga smatramo jakim i neustrašivim, također je trebao »podizanje«. U 16. poglavlju Poslanice Rimljanima nabraja ljude koji su upravo to činili za njega. Služili su zajedno s njime, hrabrili ga, pomagali mu i molili se za njega. Spominje Febu, svoje suradnike Prisku i Akvilu, Rufusovu majku koja je i njemu bila poput majke, Gaja koji mu je iskazao gostoljubivost i mnoge druge.
Svi trebamo prijatelje koji nas podižu, a znamo i one koji trebaju našu potporu. Kao što nama Isus pomaže i nosi nas, pomozimo i mi jedni drugima.
Anne Cetas
Prijatelji podižu kada pritisnu nevolje.