³² I što još da kažem? Ne bi mi dostajalo vremena kad bih stao pripovijedati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, Samuelu i prorocima. ³³ Oni vjerom pobijediše kraljevstva, učiniše pravdu, dobiše obećanja, zatvoriše usta lavovima, ³⁴ ugasiše ognjenu silu, utekoše od oštrica mača, ojačaše od slabosti, postadoše junaci u boju, rastjeraše tuđe vojske. ³⁵ Žene po uskrsnuću ponovno zadobiše svoje mrtve. Drugi su bili stavljeni na muke i ne pristadoše na izbavljenje, da dobiju bolje uskrsnuće. ³⁶ Drugi opet podnesoše pogrde i udarce, pa još okove i tamnice! ³⁷ Bili su kamenovani, mučeni, prepiljeni, pomriješe posječeni od mača. Obilazili su u ovčjim runima, u kozjim kožama, u oskudici, u nevolji, u sramoti. ³⁸ Svijet ih nije bio dostojan. Potucali su se po pustinjama, gorama i pećinama i po zemaljskim rupama.
³⁹ Svi su oni zbog svoje vjere stekli pohvalno svjedočanstvo, ali ne primiše obećanja, ⁴⁰ jer je Bog nešto bolje predvidio za nas, da oni ne dođu bez nas do savršenstva.
^12
1 Zato dakle i mi, imajući oko sebe toliki oblak svjedokâ, skinimo svako breme i grijeh koji je za nas prionuo, i s ustrajnošću trčimo u borbu koja nam je određena. ² Uprimo pogled u Isusa, Početnika i Dovršitelja vjere. On mjesto sebi određene radosti podnese križ ne mareći za sramotu, i sjede s desne strane Božjega prijestolja. ³ Promotrite njega, koji je podnio toliko protivljenje grješnika, da se ne premorite i ne klonete duhom!