Ne malakšemo
23. studenoga
2 Korinćanima 4:1
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Poslanica Efežanima 4:25-32
Smrt i život u vlasti su jezika.
Izreke 18:21
EMILY je slušala prijatelje koji su razgovarali o tome kako njihove obitelji slave Dan zahvalnosti. »Dok sjedimo za stolom, svatko kaže za što je zahvalan Bogu«, rekao je Gary.
Drugi je prijatelj spomenuo što jedu za ručak i obveznu zajedničku molitvu. Sjetio se i vremena koje je proveo s ocem prije nego što je umro: »Iako je tata patio od demencije, njegove su molitve zahvalnosti Gospodinu bile smislene.« Randy je rekao: »Mi za blagdane zajedno pjevamo. Moja baka nikako da prestane.« Emily je postajala sve tužnija i ljubomornija. »Mi jedemo puricu, gledamo televiziju i nikad ne spominjemo Boga ili zahvalnost.«
Istog joj je trenutka postalo neugodno. »Ti si dio te obitelji. Što želiš promijeniti da taj dan učiniš drukčijim?« zapitala se. I odlučila je. Svakomu će od njih osobno reći koliko je zahvalna Gospodinu što su oni njezini: brat, sestra, nećakinja i pranećak. Kada je došao taj dan, stvarno je svakomu izrekla svoju zahvalnost i svatko se osjetio voljenim. Nije bilo lako, jer to nije bilo uobičajeno u njezinoj obitelji, ali bila je sretna što je to učinila.
Apostol Pavao je napisao: »Nikakva pogubna riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra… da pospješuje milost onima koji slušaju« (Efežanima 4:29). Riječima zahvalnosti podsjećamo druge da su vrijedni i nama i Bogu.
Anne Cetas
Naš duh se ispunja nadom kada čuje ohrabrujuće riječi.
23. studenoga
21. studenoga
19. studenoga