Ne malakšemo
23. studenoga
Zato ne malakšemo, jer imamo ovu službu zbog milosrđa koje nam je iskazano.
2 Korinćanima 4:1
2 Korinćanima 4:1
Čežnja za domom
Pročitajte: Poslanica Hebrejima 11:8-16
8 Vjerom posluša Abraham, kad bi pozvan da izađe na mjesto koje je trebao primiti u baštinu. Izađe ne znajući kamo ide. 9 Vjerom se naselio u zemlju obećanja kao u tuđu, i u šatorima je stanovao s Izakom i Jakovom, subaštinicima istoga obećanja. 10 Doista, on je iščekivao grad na tvrdu temelju kojemu je arhitekt i graditelj Bog. 11 Vjerom i sama Sara primi moć da zatrudni, unatoč odmakloj dobi, jer je vjerovala da je vjeran onaj koji je obećao. 12 Zato se i rodiše od jednoga, i to gotovo mrtvoga, potomci mnogobrojni kao nebeske zvijezde i nebrojeni kao pijesak na morskoj obali.
13 U vjeri pomriješe svi oni ne primiše obećanja, nego ih vidješe izdaleka i pozdraviše i priznaše da su tuđinci i putnici na zemlji. 14 Doista, oni koji tako govore pokazuju da traže domovinu. 15 A da su mislili na onu iz koje su izašli, imali bi vremena za povratak. 16 Ali sad teže za boljom, to jest nebeskom. Zato se Bog ne stidi nazivati se njihovim Bogom, jer im je pripravio grad.
13 U vjeri pomriješe svi oni ne primiše obećanja, nego ih vidješe izdaleka i pozdraviše i priznaše da su tuđinci i putnici na zemlji. 14 Doista, oni koji tako govore pokazuju da traže domovinu. 15 A da su mislili na onu iz koje su izašli, imali bi vremena za povratak. 16 Ali sad teže za boljom, to jest nebeskom. Zato se Bog ne stidi nazivati se njihovim Bogom, jer im je pripravio grad.
A sad, oni teže za boljom, to jest za nebeskom (domovinom).
Hebrejima 11:16, K. S.
MOJA je supruga ušla u sobu i zatekla me s glavom u ormaru zidnoga sata moga djeda. »Što to radiš?«, upitala je. »Ovaj sat miriše kao kuća mojih roditelja«, odgovorio sam plaho i zatvorio vrata zidnoga sata. »Recimo da sam na trenutak otišao kući.«
Miris može izazvati snažne uspomene. Preselili smo sat iz kuće mojih roditelja, s drugoga kraja naše zemlje, prije gotovo dvadeset godina, ali me miris unutrašnjosti toga drvenog ormara uvijek vraća u djetinjstvo.
Pisac Poslanice Hebrejima govori o nekima koji su čeznuli za domom na drukčiji način. Umjesto da gledaju unatrag, oni su vjerom gledali unaprijed, prema svome domu na nebu. Iako se to za čime su čeznuli činilo jako dalekim, vjerovali su da će Bog održati osvoje obećanje i dovesti ih na mjesto na kojem će biti zauvijek s Njime (r. r. 13-16).
Redak iz Poslanice Filipljanima 3:20 podsjeća nas da je naša »domovina na nebesima, odakle i Spasitelja očekujemo, Gospodina Isusa Krista.« Radost da ćemo vidjeti Isusa i primiti sve što nam je po Njemu Bog obećao pomaže nam da budemo usredotočeni. Prošlost i sadašnjost ne mogu se mjeriti s onime što nas čeka!
James Banks
Najbolji mogući dom je dom u nebu.