Duhovna stvarnost

Naslonite se na Isusa

by · Published · Updated

Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 13:12-26

12 A kad im je oprao noge, uzeo svoju gornju haljinu i opet sjeo za stol, reče im: »Znate li što vam ja učinih? 13 Vi zovete mene Učiteljem i Gospodinom, i pravo velite jer to jesam. 14 Kad dakle ja, Gospodin i Učitelj, oprah vama noge, i vi trebate jedan drugome noge prati. 15 Jer vam dadoh primjer da i vi tako činite kao što ja učinih vama. 16 Zaista, zaista kažem vam: Nije sluga veći od svoga gospodara, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao. 17 Kad to znate, bit ćete blaženi, ako to činite. 18 Ne kažem za sve vas. Ja znam koje izabrah. Ali se Pismo treba ispuniti: Koji sa mnom jede kruh, podiže svoju petu na me. 19 Već vam sada kažem; prije nego se dogodi, da kad se dogodi, vjerujete da ja jesam. 20 Zaista, zaista kažem vam: Tko primi onoga koga ja pošaljem, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji mene posla.«
21 Poslije tih riječi bi Isus potresen u duhu i posvjedoči: »Zaista, zaista kažem vam: Jedan između vas će me izdati.« 22 Tada su učenici pogledali jedan drugoga, jer nisu znali za koga govori. 23 A jedan od njegovih učenika, kojega je Isus ljubio, ležao je uz Isusa. 24 Njemu dade znak Šimun Petar neka upita za koga to govori. 25 A on, naslonjen na Isusove grudi, upita: »Gospodine, tko je to?« 26 Isus odgovori: »Onaj je kome ja umočim zalogaj i pružim.« I umoči zalogaj i dade ga Judi Šimuna Iškariotskoga.

A jedan od učenika – onaj koga je Isus osobito ljubio – nalazio se za stolom Isusu do krila.

Ivan 13:23, K. S.

PONEKAD kada noću stavim glavu na jastuk i molim se, zamišljam da se naslanjem na Isusa. Kad god to učinim, sjetim se što Božja riječ govori o apostolu Ivanu. Sam Ivan piše o tome da je sjedio uz Isusa na Posljednjoj večeri: »A jedan od učenika… nalazio se za stolom Isusu do krila« (r. 23, K. S.).

Ivan je upotrijebio termin »učenik… kojega je Isus osobito ljubio« kako bi izbjegao spominanje vlastita imena. Također nam daje sliku tipične izraelske gozbe prvoga stoljeća, gdje je stol bio znatno niži od onih kojima se služimo danas, otprilike u visini koljena. Uzvanici bi se udobno smjestili oko stola na prostirkama ili jastucima. Ivan je sjedio tako blizu Gospodina da mu se, kada se okrenuo nešto Ga upitati, naslonio na prsa (r. 25).

Ivanova bliskost s Isusom u tom trenutku pruža korisnu sliku za naš život s Njime danas. Mi ne možemo doslovce dodirnuti Isusa, ali možemo mu povjeriti najteže trenutke svojega života. On je rekao: »Dođite k Meni, svi koji ste umorni i opterećeni, Ja ću vas okrijepiti« (Matej 11:28). Blago nama što imamo Spasitelja kojemu možemo vjerovati da se u svakom trenutku svojega života možemo osloniti na Njega! Jeste li »naslonjeni« na Njega danas?

James Banks

Samo nam Isus može dati odmor koji nam je toliko potreban.