Ja znam sve
Pročitajte: Psalam 139:1-18
2 Ti znaš kad sjednem i ustanem;
izdaleka ti poznaješ misao moju.
3 Moje hodanje i počivanje ti odmjeravaš,
svi moji putovi tebi su znani.
4 Još mi ni riječ na jeziku nije došla,
a ti je, Gospode, već poznaješ.
5 Straga i sprijeda ti me okružuješ
i stavljaš na mene svoju ruku.
6 Odveć je čudesno to znanje za mene,
preveć visoko da bih ga shvatio.
7 Kamo da odem od duha tvojega?
Kamo da od tvog lica pobjegnem?
8 Ako na nebo uziđem, ti si tamo;
ako se spustim u Podzemlje, gle, i ondje si.
9 Ako uzmem krila zore
i nastanim se moru na kraj,
10 i ondje bi me ruka tvoja pratila,
i tvoja desnica bi me prihvatila.
11 I ako kažem: »Jest, nek me tmina zastre,
nek svjetlo oko mene noć postane«,
12 ali ni tmina tebi nije tamna,
noć je svijetla kao dan,
tmina je za tebe kao svjetlo.
13 Jer ti si stvorio moje bubrege,
satkao me u krilu moje majke.
14 Zahvaljujem ti što sam predivno i čudesno stvoren;
veoma su čudesna tvoja djela;
sasvim poznaješ dušu moju.
15 Kosti moje ne bijahu ti skrivene
kad nastajah u tajnosti,
otkan u dubinama zemlje.
16 Oči me tvoje vidješe kao zametak;
u knjizi su tvojoj zapisani svi moji dani,
što su bili unaprijed određeni,
kad još ne bijaše ni jednoga.
17 A meni, o Bože, kako su predivne tvoje misli,
kako im je nedokučiv zbroj!
18 Da ih brojim? Više ih je nego pijeska.
Ako im se kraju približim, još mi ti preostaješ!
Moje hodanje i počivanje Ti odmjeravaš, svi moji putovi Tebi su znani.
Psalam 139:3
NAŠI su sin i snaha hitno trebali našu pomoć. Njihov sin Cameron dobio je upalu pluća i bronhitis i trebali su ga odvesti u bolnicu. Molili su nas da nakon škole otiđemo po njihova petogodišnjeg sina Nathana i odvedemo ga kući. Moja supruga Marlene i ja to smo rado učiniti.
Kada je Nathan ušao u automobil, Marlenea je rekla: »Jesi li iznenađen što smo danas mi došli po tebe?« Odgovorio je: »Ne!« Kada smo pitali zašto ne, rekao je: »Zato što ja znam sve!«
Petogodišnjak može reći da zna sve, ali mi koji smo malo stariji znamo da nije tako. Mi često imamo više pitanja nego odgovora. Za svaku stvar u životu želimo znati zašto, kada i kako – zaboravljajući da, iako mi ne znamo sve, poznajemo Boga koji zna.
U 1. i 2. retku 139. psalma čitamo o sveznajućem i svemogućem Bogu koji nas poznaje u dušu. David kaže: »Gospode, Ti me proničeš i poznaješ. Ti znaš kad sjednem i ustanem; izdaleka Ti poznaješ misao moju.« Utješno je znati da nas Bog voli savršeno i potpuno, zna što nas sve čeka danas i zna kako nam pomoći u svakoj životnoj situaciji.
Naše će znanje uvijek biti ograničeno, no najvažnije je poznavati Boga. Njemu uvijek možemo vjerovati.
Bill Crowder
Najvažnije je poznavati Boga.