Duhovna stvarnost

Male laži i mačići

by · Published · Updated

Pročitajte: Poslanica Rimljanima 5:12-21

12 Zato kao što po jednome čovjeku uđe u svijet grijeh, i po grijehu smrt, i tako smrt prijeđe na sve ljude time što svi sagriješiše; 13 grijeh je naime bio u svijetu do Zakona, ali se grijeh ne računa kad nema zakona. 14 Nego je vladala smrt od Adama sve do Mojsija i nad onima koji ne sagriješiše prijestupom sličnim kao Adam koji je bio prilika onoga što je trebao doći.
15 Ali dar nije tako kao prijestup; jer ako prijestupom jednoga pomriješe mnogi, mnogo se veća Božja milost i dar izli obilno na mnoge milošću jednoga čovjeka, Isusa Krista. 16 I dar nije kao grijeh jednoga: doista, grijeh jednoga doveo je sud osude, a dar je preko mnogih prijestupa doveo do opravdanja. 17 Jer ako je zbog prijestupa jednoga zavladala smrt po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dar pravde u životu vladati po jednome, Isusu Kristu. 18 Zato dakle kao što po grijehu jednoga dođe osuda na sve ljude, tako i po pravdi jednoga dođe na sve ljude opravdanje života. 19 Jer kao što nepokornošću samo jednoga čovjeka mnogi postadoše grješnici, tako će i pokornošću jednoga mnogi postati pravednici. 20 A Zakon dođe uz to da se umnoži prijestup; jer gdje se umnožio grijeh, ondje se još više umnožila milost; 21 kao što je vladao grijeh za smrt, da tako i milost vlada pravdom za vječni život, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu.

Kao što je vladao grijeh za smrt, da tako i milost vlada pravdom za vječni život, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu.

Rimljanima 5:21

MAMA je promatrala četverogodišnjeg Eliasa kako se krišom udaljava od tek rođenih mačića. A rekla mu je da ih ne dira. »Jesi li dirao mačiće?« pitala ga je. »Ne!« rekao je ozbiljno. No mama je imala još jedno pitanje: »Jesu li mekani?«

»Da«, priznao je, »i crni se pomaknuo.«

Kada su mali, smijemo se takvoj dvoličnosti. No, Eliasova neposlušnost naglašava našu ljudskost. Nitko ne mora četverogodišnjaka učiti lagati. »Gle, rođen sam u krivnji,« napisao je David, »u grijehu me je već moja mati začela« (Psalam 51:7). Apostol Pavao piše: »Zato kao što po jednome čovjeku uđe u svijet grijeh, i po grijehu smrt, i tako smrt prijeđe na sve ljude time što svi sagriješiše« (Rimljanima 5:12). Ta se deprimirajuća vijest odnosi i na kraljeve, četverogodišnjake, i na vas i mene. No, ima nade! »Zakon naknadno dođe da se poveća prekršaj. Ali gdje grijeh postade većim, tu se milost izli u preizobilju« (Rimljanima 5:20, K. S.), zaključuje Pavao.

Bog ne čeka da pogriješimo kako bi se okomio na nas. Njegov je posao milost, praštanje i obnova. Mi samo moramo shvatiti da naš grijeh nije ni dražestan ni oprostiv, i doći k Njemu u vjeri i pokajanju.

Tim Gustafson

Stoga nema sada nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu. Rimljanima 8:1