¹ Tako ode Abram iz Egipta prema Negebu, on i njegova žena i sve što god je imao, i Lot s njim. ² A bio je Abram vrlo bogat stokom, srebrom i zlatom. ³ Iz Negeba pođe od mjesta do mjesta sve do Betela, do mjesta gdje mu je prije bio šator, između Betela i Aja. ⁴ Do mjesta gdje je prije bio načinio žrtvenik. Tu prizva Abram ime Gospodnje.
⁵ A i Lot, koji je išao s Abramom, imao je ovaca, goveda i šatora. ⁶ Zato im nije bilo dosta zemlje da ostanu zajedno, jer je njihovo blago bilo tako veliko da nisu mogli ostati zajedno. ⁷ I nasta svađa među pastirima Abramova stada i pastirima Lotova stada; a osim toga su tada u zemlji prebivali još i Kanaanci i Perižani. ⁸ Zato reče Abram Lotu: »Neka ne bude svađe između mene i tebe, između mojih i tvojih pastira; jer smo braća. ⁹ Nije li sva zemlja pred tobom? Odijeli se radije od mene! Ako ćeš ti nalijevo, ja idem nadesno; ako li ćeš ti nadesno, ja idem nalijevo.« ¹⁰ I Lot podiže svoje oči i vidje da je sav kraj na Jordanu posve natopljen – Gospodin, naime, nije bio još zatro Sodomu i Gomoru – kao vrt Gospodnji, kao zemlja egipatska, sve do Soara. ¹¹ I Lot izabra sebi sav kraj na Jordanu. Potom Lot ode na istok, i razdijeliše se jedan od drugoga.
¹² Abram je ostao u zemlji kanaanskoj. Lot se je nastanio u mjestima kraja na Jordanu i razapeo svoje šatore sve do Sodome. ¹³ A ljudi u Sodomi bili su nevaljali i ogriješili su se veoma pred Gospodinom.
¹⁴ A Gospodin reče Abramu, pošto se bio Lot odijelio od njega: »Podigni svoje oči i pogledaj s mjesta gdje stojiš prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu! ¹⁵ Jer svu zemlju što je vidiš dat ću tebi i tvojemu potomstvu zauvijek. ¹⁶ I učinit ću da tvog potomstva bude kao praha na zemlji. Ako tko mogne izbrojiti prah na zemlji, moći će tad izbrojiti i tvoje potomstvo. ¹⁷ Ustani i zauzmi zemlju u dužinu i u širinu! Jer ću je dati tebi.« ¹⁸ I Abram diže svoje šatore i nastani se uz terebinte Mamre, što su kod Hebrona. Tu podiže Gospodinu žrtvenik.