Ne malakšemo
23. studenoga
2 Korinćanima 4:1
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Izaija 66:12-16
Kao dječaka kojega tješi njegova mati tako ću vas Ja tješiti. U Jeruzalemu ćete se vi utješiti.
Izaija 66:13
PRIJATELJICA mi je iskazala povjerenje i dala da u naručju držim njezinu dragocjenu četiri dana staru kćer. No nedugo nakon što sam ju uzela u ruke, počela se meškoljiti. Privinula sam ju bliže k sebi, obraz prislonila uz njezinu glavu i počela ju lagano njihati i tiho pjevušiti kako bih ju umirila. Usprkos mojim iskrenim nastojanjima, i više od desetljeće i pol roditeljskog iskustva, nisam ju uspjela smiriti. Postajala je sve uznemirenija pa sam ju odlučila vratiti u sigurno majčino naručje. Gotovo istoga trenutka se smirila; njezin se plač stišao, a njezino maleno tijelo opustilo u sigurnosti koju je već poznavala. Moja je prijateljica već naučila kako ju treba držati i tapšati da ju smiri.
Bog pruža utjehu svojoj djeci poput majke: nježno, pouzdano i predano se trudi smiriti svoje dijete. Kada smo umorni ili uznemireni, On nas nježno drži u svojem naručju. Kao naš Otac i Stvoritelj, On nas savršeno poznaje. Prorok Izaija je napisao: »Otvorite vrata! Nek uđe narod pravedni… koji čuva mir jer se u Te uzda« (Izaija 26:2,3, K. S.).
Kada naše srce pritisnu nevolje ovoga svijeta, možemo pronaći utjehu u spoznaji da nas Bog štiti i bori se za nas, svoju djecu, kao brižan roditelj.
– Kirsten Holmberg
Božje nas tješenje uvijek smiri.
23. studenoga
21. studenoga
19. studenoga