Usprkos kušnjama
25. studenoga
Uđite na vrata njegova s hvalama, u njegove dvore s pohvalama! Zahvaljujte mu, blagoslivljajte ime njegovo.
Psalam 100:4
Psalam 100:4
Pastir za čitav život
Pročitajte: Knjiga Postanka 48:8-16
8 Kad Izrael vidje sinove Josipove, upita: »Tko su ovi?«
9 Josip odgovori svom ocu: »To su moji sinovi, što mi ih Bog darova ovdje.«
Tada on reče: »Privedi ih k meni, da ih blagoslovim!«
10 Oči Izraela bile su, naime, oslabile zbog starosti, tako da nije više mogao dobro vidjeti. Kad mu ih privede, poljubi ih i zagrli.
11 Onda reče Izrael Josipu: »Nisam mislio da ću te opet vidjeti; a eto, Bog mi još dade da vidim tvoje potomke.«
12 Nato ih Josip odmače opet od njegovih koljena i prignu se pred njim sve do zemlje. 13 Potom uze Josip obojicu, Efrajima svojom desnicom, tako da je stajao Izraelu slijeva, i Manašea svojom ljevicom, tako da je stajao Izraelu zdesna, i povede ih k njemu. 14 Izrael pruži svoju desnicu i stavi je na glavu Efrajimovu, premda je ovaj bio mlađi, i ljevicu na glavu Manašeovu držeći prekrižene svoje ruke, makar je Manaše bio prvorođenac. 15 Tada blagoslovi Josipa riječima:
»Bog pred čijim su licem hodili
moji oci Abraham i Izak,
Bog, koji mi je bio pastir
od prvoga mojega daha sve do dana današnjega,
16 Anđeo, koji me je izbavljao iz svake nevolje,
neka blagoslovi ove dječake!
U njima neka moje ime
i ime mojih otaca Abrahama i Izaka
nadalje živi!
Neka postanu mnogobrojni
i neka se množe na zemlji!«
9 Josip odgovori svom ocu: »To su moji sinovi, što mi ih Bog darova ovdje.«
Tada on reče: »Privedi ih k meni, da ih blagoslovim!«
10 Oči Izraela bile su, naime, oslabile zbog starosti, tako da nije više mogao dobro vidjeti. Kad mu ih privede, poljubi ih i zagrli.
11 Onda reče Izrael Josipu: »Nisam mislio da ću te opet vidjeti; a eto, Bog mi još dade da vidim tvoje potomke.«
12 Nato ih Josip odmače opet od njegovih koljena i prignu se pred njim sve do zemlje. 13 Potom uze Josip obojicu, Efrajima svojom desnicom, tako da je stajao Izraelu slijeva, i Manašea svojom ljevicom, tako da je stajao Izraelu zdesna, i povede ih k njemu. 14 Izrael pruži svoju desnicu i stavi je na glavu Efrajimovu, premda je ovaj bio mlađi, i ljevicu na glavu Manašeovu držeći prekrižene svoje ruke, makar je Manaše bio prvorođenac. 15 Tada blagoslovi Josipa riječima:
»Bog pred čijim su licem hodili
moji oci Abraham i Izak,
Bog, koji mi je bio pastir
od prvoga mojega daha sve do dana današnjega,
16 Anđeo, koji me je izbavljao iz svake nevolje,
neka blagoslovi ove dječake!
U njima neka moje ime
i ime mojih otaca Abrahama i Izaka
nadalje živi!
Neka postanu mnogobrojni
i neka se množe na zemlji!«
Bog, koji mi je bio pastir od prvoga mojega daha sve do dana današnjega…
Postanak 48:15
KADA je moj sin u školi prešao u viši razred, povikao je: »Želim svoju učiteljicu za čitav život!« Morali smo mu pomoći da shvati da je mijenjanje nastavnika dio života. Možda se pitamo postoji li ijedan odnos koji može trajati čitavog života.
Jakov, rodozačetnik, otkrio je da postoji jedan. Nakon što je proživio mnoge dramatične promjene i pritom izgubio one koje je volio, shvatio je da je nešto bilo stalno u njegovu životu. Molio se: »Bog, koji mi je bio pastir od prvoga mojega daha sve do dana današnjega… neka blagoslovi ove dječake« (r. r. 15,16).
Jakov je bio pastir, i zato je svoj odnosu s Bogom usporedio s odnosom pastira i njegovih ovaca. Od trenutka kada se ovca rodi pa do kraja njezina života pastir se brine o njoj danju i noću. Vodi ju tijekom dana, a noću ju štiti. David je također bio pastir i bio je istoga uvjerenja, ali je tomu dodao dimanziju vječnosti. Rekao je: »Stanovat ću u kući Gospodnjoj dok živim« (Psalam 23:6).
Promjena nastavnika dio je života. No dobro je znati da možemo imati odnos koji traje cijeloga života. Naš je Pastir obećao: »Evo, Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta« (Matej 28:20). I kada naš život ovdje završi, bit ćemo Mu bliže nego ikada.
– Keila Ochoa
Bog nas nikada ne napušta.