Duhovna stvarnost

Uvijek sluša

by · Published · Updated

Pročitajte: Nehemija 2:1-9

1 Bilo je mjeseca nisana godine dvadesete vladavine kralja Artakserksa. Pred kraljem je stajalo vino. Ja uzeh vino i pružih ga kralju. Ne htjedoh da on opazi da sam žalostan. 2 Ali me kralj upita: »Zašto ti je lice tako žalosno kad nisi bolestan? Sigurno imaš kakvu brigu na srcu.« Ja se vrlo uplaših 3 i odgovorih kralju: »Da je živ kralj dovijeka! Kako ne bih bio žalostan kad je grad u kojem su grobovi mojih otaca opustošen i kad su njegova vrata ognjem spaljena!« 4 Kralj me upita: »Imaš li kakvu molbu?« Tada se pomolih nebeskomu Bogu 5 i odgovorih kralju: »Ako misli kralj da je dobro i ako ti je mio tvoj sluga, pošalji me u Judeju, u grad u kojem su grobovi mojih otaca, da ga opet sagradim!« 6 A kralj i njegova žena, što je sjedila do njega, upitaše me: »Kako bi dugo trajao tvoj put? Kad ćeš opet doći?« I pristade kralj i pusti me da idem. Ja mu kazah vrijeme 7 i onda rekoh kralju: »Ako je kralju milo, neka mi da popratno pismo za namjesnike s one strane rijeke, da me puste proći dok ne dođem u Judeju 8 i pismo za Asafa, kraljevskog čuvara šume, da mi da drva da napravim vrata za tvrđavu, za Hram, za gradski zid i za kuću u koju ću ući.« I to mi kralj dade jer je milostiva ruka mojega Boga bila nada mnom. 9 Kad dođoh k namjesnicima s one strane rijeke, predadoh im kraljevska popratna pisma. A kralj posla sa mnom stotnike i konjanike.

Gospod je blizu svakomu koji ga zaziva.

Psalam 145:18

MOJ je tata bio šutljiv čovjek. Zbog dugogodišnje vojne službe ima oštećen sluh i slušni aparat. Jednoga dana, kada smo mama i ja razgovarali dulje no što je smatrao potrebnim, našalio se: »Kad god želim mir i tišinu, sve što moram učiniti je ovo.« Podigao je obje ruke i jednim pokretom isključio oba slušna aparata, prekrižio ruke na potiljku i zatvorio oči blaženo se smješkajući. Za njega je razgovor završio!

To što je moj otac učinio toga dana podsjetilo me koliko se naš nebeski Otac razlikuje od nas. On uvijek želi čuti svoju djecu. To potvrđuje jedna od najkraćih molitava u Bibliji. Jednoga je dana Nehemija, peharnik perzijskoga kralja Artakserksa, bio žalostan u kraljevoj prisutnosti. Uplašio se kada ga je kralj upitao što mu je i priznao je da je tužan zbog Jeruzalema, grada svojih predaka, koji leži u ruševinama. Nehemija je zapisao: »Kralj me upita: ‘Imaš li kakvu molbu?’ Tada se pomolih nebeskomu Bogu i odgovorih kralju« (Nehemija 2:4,5).

Nehemijina je molitva bila kratka, ali Bog ju je čuo. Pokrenula je Božji odgovor na brojne molitve koje je Nehemija već izmolio za Jeruzalem. U tom je trenutku Artakserks udovoljio Nehemijinoj molbi da obnovi grad.

Utješno je znati da nas Bog toliko voli da sluša sve naše molitve, od najkraćih do najduljih.

– James Banks

Veliki Bogu čuje i najmanju molitvu.