Radovi na obnovi

Pročitajte: Ezra 2:68; 3:1,3-7
68 Neki od obiteljskih poglavara, došavši Gospodnjem Hramu u Jeruzalemu, darovaše posvetne darove za Božju kuću, da se opet sagradi na svom mjestu.
1 Kad dođe sedmi mjesec, Izraelovi su sinovi već bili u svojim gradovima, sabra se jednodušno narod u Jeruzalem.
7 Kamenarima i drvodjeljama davali su novce, a Sidoncima i Tircima jelo, piće i ulje da dovoze cedrova drva s Libanona na more u Jafu, kako im je bio dopustio perzijski kralj Kir.

Zato tješite jedni druge i potičite jedan drugoga…

1 Solunjanima 5:11

U travnju 2019. godine u pariškoj katedrali Notre-Dame – čuvenoj srednjovjekovnoj građevini – izbio je požar i uništio toranj i ‘šumu’ hrastovih greda koje su podupirale olovni krov. Gotovo odmah počeli su planovi za njezinu obnovu. Donacije su pristizale iz cijelog svijeta, a majstori su u obnovi primjenjivali iste građevinske tehnike i iste vrste drveta i kamena korištene u izvornoj građevini.

Nabukodonozor je naredio svojim vojskama da spale »Gospodnji Hram« 586. godine prije Krista kao dio opsade Jeruzalema i grad je spaljen do temelja (2 Kraljevima 25:9). Kad se narod vratio u Jeruzalem nakon desetljeća izgnanstva u Babilonu, »darovaše posvetne darove za Božju kuću« (Ezra 2:68). Prvo su se pobrinuli za oltar, »kamenarima i drvodjeljama davali su novac« i osigurali dopremanje »cedrova drva iz Libanona« kako bi postavili temelje Hrama (3:7). Iako su u obnovi nailazi na protivljenja, pa čak i sabotiranje, zadaća je dovršena i Božji narod je ponovno štovao Boga u njegovu Hramu (6:14-22).

Kao kršćani, mi smo – zajedno – »Božji hram« (1 Korinćanima 3:16,17). Bog nas oprema da neprestano obnavljamo druge vjernike, izgrađujemo jedni druge, ne drvetom ili kamenom, već ohrabrujućim riječima, molitvom i duhovnim darovima (1 Solunjanima 5:11).

– Kirsten Holmberg

Izgrađujmo i obnavljajmo jedni druge kao Božji hram!