Duhovna stvarnost

Neosvijetljeni putevi

by · Published · Updated

Pročitajte: Jošua 1:1-9

1 Poslije smrti Mojsija, sluge Gospodnjega, reče Gospodin Jošui, Nunovu sinu, sluzi Mojsijevu: 2 »Sluga moj Mojsije mrtav je. Zato sad ustani, pođi tamo preko Jordana, ti i sav narod, u zemlju koju dajem njima, sinovima Izraelovim. 3 Svako mjesto na koje stupi vaša noga dajem vam, kao što obećah Mojsiju. 4 Od pustinje i tamo od Libanona do velike rijeke Eufrata, sva zemlja Hetita, do velikoga mora na zapadu, bit će vaše područje. 5 Nitko se ne će moći održati pred tobom svega tvojega života. Kao što sam bio s Mojsijem, tako ću biti i s tobom. Ne ću ti uskratiti svoju pomoć i ne ću te ostaviti. 6 Budi srčan i jak! Jer ti ćeš tome narodu dati u baštinu zemlju za koju sam se zakleo njihovim ocima da ću im je dati. 7 Samo budi srčan i čvrsto odlučan, da brižno držiš sav Zakon što ti ga je dao moj sluga Mojsije! Ne odstupaj od njega ni nadesno ni nalijevo, da uspiješ u svemu što poduzmeš! 8 Imaj uvijek ovu knjigu zakona u svojim ustima i razmišljaj o njoj dan i noć, da brižno držiš sve što je u njoj napisano; jer tada ćeš imati sreću i uspjeh u svim svojim djelima. 9 Zapovijedam ti dakle: Budi srčan i odlučan! Ne boj se i ne plaši se! Jer Gospodin, Bog tvoj, s tobom je u svemu što poduzmeš.«

Jer Gospodin, Bog tvoj, s tobom je u svemu što poduzmeš.

Jošua 1:9

NA povratku kući s obiteljskog odmora cesta nas je često vodila pustim predjelima središnjeg dijela Oregona. Gotovo smo se dva sata nakon zalaska sunca vozili dubokim kanjonom i preko pješčanih zaravni. Manje od dvadeset pari prednjih svjetala probijalo je tamu. Nakon nekog vremena na obzoru se pojavio mjesec. Vidjeli bismo ga kada je cesta prolazila vrhovima brežuljaka, ali bi nestao svaki put kada bismo se spustili u dolinu. Moja je kći rekla da ju to podsjeća na Božju prisutnost. Pitala sam ju treba li vidjeti da bi znala da je On tu. Odgovorila je: »Ne, ali svakako pomaže.«

Nakon Mojsijeve smrti Bog je odabrao Jošuu da bude vođa Izraelskog naroda i odvede ga u Obećanu zemlju. Unatoč svojemu božanskom poslanju Jušuu je mučila naizvjesnot njegove zadaće. Da ga ohrabri, Bog mu je obećao da će biti s njime na putu koji je pred njim (r. 9).

Životna cesta često ide neucrtanim područjima. Putujemo kroz razdoblja kada jedva vidimo put pred sobom. Božji nam plan možda neće uvijek biti jasan, ali On je obećao da će biti s nama »u sve dane do svršetka svijeta« (Matej 28:20). Postoji li išta bolje, bez obzira na nesigurnosti i nevolje s kojima ćemo se susretati? Čak i kada je put neosvijetljen, Svjetlo je s nama.

– Kirsten Holmberg

Bog je s nama i onda kada Ga ne možemo vidjeti.