Duhovna stvarnost

»Dovijeka« cvijeće

by · Published · Updated

Pročitajte: Izaija 40:1-8

1 »Tješite, tješite moj narod –
govori vaš Bog.
2 Govorite Jeruzalemu ljubazno,
javljajte mu da je prestalo njegovo ropstvo,
da je dovoljno ispaštana njegova krivnja,
jer je primio iz Gospodnje ruke
dvojaku kaznu za sve svoje grijehe.«

3 Čuj, ori se glas u pustinji:
»Pripravite put Gospodinu!
Poravnajte u pustoši
stazu našemu Bogu!
4 Svaka dolina neka se podigne,
svaka gora i brežuljak neka se slegnu!
Što je krivo neka bude pravo,
bregovito zemljište neka bude dno doline!
5 Jer će se javiti Gospodnji sjaj.
Svako će ga tijelo gledati.
Jer su to Gospodnja usta obećala.«

6 Čuj, ori se glas: »Navješćuj!«
I on će pitati: »Što da navješćujem?
Svako je meso trava.
Sva je njegova milina kao poljski cvijet.
7 Trava se osuši, cvijet uvene
kad Gospodnji dah puhne na njih.
Jest, trava je narod.
8 Trava se osuši, cvijet uvene.
Ali riječ našega Boga ostaje dovijeka.«

Trava se osuši, cvijet uvene.Ali riječ našega Boga ostaje dovijeka.

Izaija 40:8

KAO dijete moj sin Xavier rado mi je darivao cvijeće. Cijenila sam svaki svježe ubrani korov ili buket koji je kupio s tatom. Svaki sam dar brižno njegovala dok nije uvenuo i trebalo ga je baciti. Jednoga dana Xavier mi je donio prekrasan buket umjetnog cvijeća. Smješkao se dok je stavljao u vazu svilene bijele kale, žute suncokrete i ljubičaste hortenzije. »Gle, mama,« rekao je, »ovo će cvijeće trajati dovijeka. Toliko te jako volim.« U međuvremenu moj je dječak izrastao u mladića. Svilene latice su se smežurale. Boje su izblijedjele. No to me cvijeće podsjeća na njegovu ljubav. Podsjeća me na još nešto – jedinu stvar koja ostaje dovijeka – bezgraničnu i vječnu Božju ljubav (r. 8).

Dok su Izraelci prolazili kroz brojne nedaće, Izaija ih je tješio pouzdanjem u Božju riječ koja »ostaje dovijeka«. Rekao im je da je Bog platio dug zbog grijeha (r. 2), učvrstio je njihovu nadu u dolazak Mesije (r. r. 3-5). Vjerovali su proroku jer je ostao usredotočen na Boga, a ne na okolnosti.

U svijetu punom nesigurnosti i nesreće, mišljenja ljudi, a i naši osjećaji, promjenjivi su i ograničavajući kao naša prolaznost (r. r. 6,7). Ali mi se uvijek možemo pouzdati u nepromjenjivu ljubav i narav Boga objavljenog u Bibliji.

– Xochitl Dixon

Bog potvrđuje svoju ljubav kroz svoju pouzdanu i nepromjenjivu Riječ koja ostaje sada i dovijeka.