Različitost u Kristu
24. travnja
Ali eto Bog postavi udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio.
1 Korinćanima 12:18
1 Korinćanima 12:18
»Dovijeka« cvijeće
Pročitajte: Izaija 40:1-8
1 »Tješite, tješite moj narod –
govori vaš Bog.
2 Govorite Jeruzalemu ljubazno,
javljajte mu da je prestalo njegovo ropstvo,
da je dovoljno ispaštana njegova krivnja,
jer je primio iz Gospodnje ruke
dvojaku kaznu za sve svoje grijehe.«
govori vaš Bog.
2 Govorite Jeruzalemu ljubazno,
javljajte mu da je prestalo njegovo ropstvo,
da je dovoljno ispaštana njegova krivnja,
jer je primio iz Gospodnje ruke
dvojaku kaznu za sve svoje grijehe.«
3 Čuj, ori se glas u pustinji:
»Pripravite put Gospodinu!
Poravnajte u pustoši
stazu našemu Bogu!
4 Svaka dolina neka se podigne,
svaka gora i brežuljak neka se slegnu!
Što je krivo neka bude pravo,
bregovito zemljište neka bude dno doline!
5 Jer će se javiti Gospodnji sjaj.
Svako će ga tijelo gledati.
Jer su to Gospodnja usta obećala.«
6 Čuj, ori se glas: »Navješćuj!«
I on će pitati: »Što da navješćujem?
Svako je meso trava.
Sva je njegova milina kao poljski cvijet.
7 Trava se osuši, cvijet uvene
kad Gospodnji dah puhne na njih.
Jest, trava je narod.
8 Trava se osuši, cvijet uvene.
Ali riječ našega Boga ostaje dovijeka.«
Trava se osuši, cvijet uvene.Ali riječ našega Boga ostaje dovijeka.
Izaija 40:8
KAO dijete moj sin Xavier rado mi je darivao cvijeće. Cijenila sam svaki svježe ubrani korov ili buket koji je kupio s tatom. Svaki sam dar brižno njegovala dok nije uvenuo i trebalo ga je baciti. Jednoga dana Xavier mi je donio prekrasan buket umjetnog cvijeća. Smješkao se dok je stavljao u vazu svilene bijele kale, žute suncokrete i ljubičaste hortenzije. »Gle, mama,« rekao je, »ovo će cvijeće trajati dovijeka. Toliko te jako volim.« U međuvremenu moj je dječak izrastao u mladića. Svilene latice su se smežurale. Boje su izblijedjele. No to me cvijeće podsjeća na njegovu ljubav. Podsjeća me na još nešto – jedinu stvar koja ostaje dovijeka – bezgraničnu i vječnu Božju ljubav (r. 8).
Dok su Izraelci prolazili kroz brojne nedaće, Izaija ih je tješio pouzdanjem u Božju riječ koja »ostaje dovijeka«. Rekao im je da je Bog platio dug zbog grijeha (r. 2), učvrstio je njihovu nadu u dolazak Mesije (r. r. 3-5). Vjerovali su proroku jer je ostao usredotočen na Boga, a ne na okolnosti.
U svijetu punom nesigurnosti i nesreće, mišljenja ljudi, a i naši osjećaji, promjenjivi su i ograničavajući kao naša prolaznost (r. r. 6,7). Ali mi se uvijek možemo pouzdati u nepromjenjivu ljubav i narav Boga objavljenog u Bibliji.
– Xochitl Dixon
Bog potvrđuje svoju ljubav kroz svoju pouzdanu i nepromjenjivu Riječ koja ostaje sada i dovijeka.