Nisamo više sami
18. travnja
Oko devete ure Isus povika iza glasa: »Eli, Eli, lema sabahtani?«, to jest: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?«
Matej 27:46
Matej 27:46
Prstenje milosti
Pročitajte: Poslanica Hebrejima 8:6-13
6 A sad je dobio uzvišeniju službu koliko je i Posrednik boljega Saveza koji počiva na uzvišenijim obećanjima.
7 Doista, da je onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugome tražilo mjesto. 8 Kudeći ih, govori naime:
»Evo dolaze dani, govori Gospodin,
i dovršit ću s Izraelovom
i s Judinom kućom nov Savez,
9 ne po Savezu kakav samo sklopio s njihovim ocima,
u onaj dan kad ih uzeh za ruku,
da ih izvedem iz egipatske zemlje;
jer oni ne ustrajaše u mojem Savezu,
i ja nisam mario za njih,
govori Gospodin.
10 Jer je ovo Savez koji ću sklopiti s Izraelovom kućom
poslije onih dana, govori Gospodin.
Stavit ću svoje zakone u njihovu pamet,
i upisat ću ih u njihova srca.
I bit ću im Bog,
a oni će biti moj narod.
11 I nitko ne će učiti svojega sugrađanina
i svojega brata govoreći: Spoznaj Gospodina,
jer će me svi spoznati:
od maloga do velikoga među njima.
12 Doista, bit ću milostiv njihovim nepravdama,
i njihovih se grijeha ne ću više spominjati.«
13 A kad veli novi, prvi proglasi starim. Što je pak staro i ostarjelo, blizu je iščeznuću.
7 Doista, da je onaj prvi bio besprijekoran, ne bi se drugome tražilo mjesto. 8 Kudeći ih, govori naime:
»Evo dolaze dani, govori Gospodin,
i dovršit ću s Izraelovom
i s Judinom kućom nov Savez,
9 ne po Savezu kakav samo sklopio s njihovim ocima,
u onaj dan kad ih uzeh za ruku,
da ih izvedem iz egipatske zemlje;
jer oni ne ustrajaše u mojem Savezu,
i ja nisam mario za njih,
govori Gospodin.
10 Jer je ovo Savez koji ću sklopiti s Izraelovom kućom
poslije onih dana, govori Gospodin.
Stavit ću svoje zakone u njihovu pamet,
i upisat ću ih u njihova srca.
I bit ću im Bog,
a oni će biti moj narod.
11 I nitko ne će učiti svojega sugrađanina
i svojega brata govoreći: Spoznaj Gospodina,
jer će me svi spoznati:
od maloga do velikoga među njima.
12 Doista, bit ću milostiv njihovim nepravdama,
i njihovih se grijeha ne ću više spominjati.«
13 A kad veli novi, prvi proglasi starim. Što je pak staro i ostarjelo, blizu je iščeznuću.
Doista, bit ću milostiv… i njihovih se grijeha ne ću više spominjati.
Hebrejima 8:12
KADA god pogledam svoje ruke, sjetim se da sam izgubila i vjenčani i zaručnički prsten. Pakirala sam se za put, istodobno radila nekoliko stvari, i još uvijek nemam pojma gdje su završili.
Bojala sam se reći svome mužu o svojoj nepažnji – brinula sam se kako će ta vijest djelovati na njega. No pokazao je više suosjećajnosti i ljubavi nego što je bio zabrinut za prstenje. Ipak, još uvijek postoje trenuci kada želim učiniti nešto kako bih zaslužila njegovu milost! Što se njega tiče, on mi je to već odavno oprostio.
Često se sjetimo svojih grijeha i osjećamo da moramo nešto učiniti da zaslužimo Božje oproštenje. No Bog je rekao da se spašavamo po milosti, ne po djelima (Efežanima 2:8,9). Govoreći o novome savezu, Bog je rekao za Izraelski narod: »Jer im opraštam njihovu krivnju i njihovih se grijeha više ne spominjem« (Jeremija 31:34). Imamo Boga koji oprašta i više se ne spominje naše krivice.
Možda još uvijek osjećamo tugu zbog svoje prošlosti, ali moramo vjerovati Njegovu obećanju i pouzdati se u to da su Njegova milost i oproštenje stvarni po vjeri u Isusa Krista. Ta nas vijest treba dovesti do zahvalnosti i sigurnosti koju donosi vjera. Kad Bog oprašta, On zaboravlja.
– Keila Ochoa
Milost i oproštenje nezasluženi su darovi.