¹⁴ Tada dođe usred narodne općine Gospodnji duh na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina, levita iz roda Asafova. ¹⁵ On povika: »Slušajte, Judini sinovi i stanovnici Jeruzalema, i ti kralju Jošafate! Ovako vam govori Gospodin: Ne bojte se, ne plašite se toga velikog mnoštva! Taj boj nije vaša stvar, nego Božja. ¹⁶ Iziđite sutra protiv njih! Oni će poći na brdo Ziz, i vi ćete ih naći na kraju doline, istočno od pustinje Jeruela. ¹⁷ Ali se vi ne ćete morati boriti. Samo se postavite, stojte, pa gledajte kako će vas, Judo i Jeruzaleme, Gospodin izbaviti! Ne bojte se! Ne plašite se! Iziđite sutra protiv njih! Gospodin je s vama.«
¹⁸ Tada se Jošafat prignu licem do zemlje, i svi Judejci i stanovnici Jeruzalema baciše se ničice pred Gospodinom, da se poklone Gospodinu. ¹⁹ Leviti iz Kehatova i Korahova roda stadoše hvaliti Gospodina, Boga Izraelova, visokim glasom i klicanjem.
²⁰ Drugoga jutra rano iziđoše u tekoansku pustinju. Kad su izlazili, stade Jošafat među njih i reče: »Čujte me, Judejci i stanovnici Jeruzalema! Pouzdajte se u Gospodina, svojega Boga, pa ćete biti sigurni! Pouzdajte se u svoje proroke pa ćete uspjeti!« ²¹ Onda se dogovori s narodom i postavi pjevače koji bi, idući pred naoružanim ratnicima, trebali u slavu Gospodinu u svetom nakitu pjevati hvalospjev: »Hvalite Gospodina, jer vječno traje njegova dobrota!«
²² Čim su bili počeli s klicanjem i hvalospjevom, dade Gospodin da ljudi, što su se bili sakrili u zasjedi, dođu na Amonce, Moapce i na dio s gore Seira, koji su bili izišli protiv Judejaca. Oni su bili razbijeni.