Duhovna stvarnost

Stav srca

by · Published · Updated

Pročitajte: Druga knjiga Ljetopisa 6:7-9,12-15

7 I bio je, doduše, naumio moj otac David sagraditi Hram imenu Gospodina, Boga Izraelova. 8 Ali Gospodin reče mojemu ocu Davidu: Dobro si učinio što si naumio sagraditi Hram mom imenu. 9 Ali ne ćeš ti sagraditi taj Hram, nego tvoj sin koji će ti se roditi; on će sagraditi Hram mom imenu.
12 Potom stupi Salomon pred svom Izraelovom općinom pred Gospodnji žrtvenik i raširi svoje ruke. 13 Salomon je, naime, bio dao napraviti podnožje od mjedi i stavio ga nasred hramskoga trijema, pet lakata dugo, pet široko i tri visoko. I stade na nj i klekne na koljena pred svom Izraelovom općinom, raširi svoje ruke prema nebu 14 i pomoli se: »Gospodine, Bože Izraelov! Nijedan bog gore u nebu i dolje na zemlji nije ti jednak: čuvaš savez i milost svojim slugama, koji hode pred tobom čitavim srcem. 15 Ti si svojemu sluzi, mojemu ocu Davidu, ispunio što si mu bio obećao. Što si izrekao svojim ustima, to si ispunio djelom, kako dokazuje ovaj dan.

Salomon… klekne na koljena pred svom Izraelovom općinom, raširi svoje ruke prema nebu i pomoli se.

2 Ljetopisa 6:13,14

KADA moj muž svira usnu harmoniku u crkvenom timu za slavljenje, primijetila sam da ponekad zatvori oči. Kaže da mu to pomaže usredotočiti se i isključiti sve što bi ga moglo omesti da svira najbolje što može – samo njegova harmonika, glazna i on- slave Boga.

Neki se ljudi pitaju moraju li naše oči biti zatvorene kada se molimo. No budući da se možemo moliti u bilo koje vrijeme, na bilo kojem mjestu, nećemo uvijek moći zatvoriti oči, osobito ako šećemo, plijevimo korov ili vozimo automobil!

Također ne postoji pravilo u kojem položaju moramo biti kada razgovaramo s Bogom. Kada se kralj Salomon molio kod posvećenja Hrama koji je sagradio, on kleknu i »raširi ruke prema nebu« (r. r. 13,14). Klečanje (Efežanima 3:14), stajanje (Luka 18:10-13), čak i padanje »ničice« (Matej 26:39) spomenuti su u Bibliji kao položaji za molitvu.

Bilo da klečimo ili stojimo pred Bogom, bilo da podižemo ruke ili zatvaramo oči da bismo se usredotočili na Boga – važan je stav našega srca, a ne stav našega tijela. Sve što radimo izvire iz našega srca (Izreke 4:23). Kada se molimo, sagnimo svoje srce u obožavanju, poniznosti i zahvalnosti jer znamo da su Njegove oči otvorene i Njegove uši prignute na molitve Njegova naroda (2 Ljetopisa 6:40).

– Cindy Hess Kasper

Najuzvišenije molitve dolaze iz dubine ponizna srca.