Božja savršena skrb
25. siječnja
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Druga knjiga Ljetopisa 6:7-9,12-15
Salomon… klekne na koljena pred svom Izraelovom općinom, raširi svoje ruke prema nebu i pomoli se.
2 Ljetopisa 6:13,14
KADA moj muž svira usnu harmoniku u crkvenom timu za slavljenje, primijetila sam da ponekad zatvori oči. Kaže da mu to pomaže usredotočiti se i isključiti sve što bi ga moglo omesti da svira najbolje što može – samo njegova harmonika, glazna i on- slave Boga.
Neki se ljudi pitaju moraju li naše oči biti zatvorene kada se molimo. No budući da se možemo moliti u bilo koje vrijeme, na bilo kojem mjestu, nećemo uvijek moći zatvoriti oči, osobito ako šećemo, plijevimo korov ili vozimo automobil!
Također ne postoji pravilo u kojem položaju moramo biti kada razgovaramo s Bogom. Kada se kralj Salomon molio kod posvećenja Hrama koji je sagradio, on kleknu i »raširi ruke prema nebu« (r. r. 13,14). Klečanje (Efežanima 3:14), stajanje (Luka 18:10-13), čak i padanje »ničice« (Matej 26:39) spomenuti su u Bibliji kao položaji za molitvu.
Bilo da klečimo ili stojimo pred Bogom, bilo da podižemo ruke ili zatvaramo oči da bismo se usredotočili na Boga – važan je stav našega srca, a ne stav našega tijela. Sve što radimo izvire iz našega srca (Izreke 4:23). Kada se molimo, sagnimo svoje srce u obožavanju, poniznosti i zahvalnosti jer znamo da su Njegove oči otvorene i Njegove uši prignute na molitve Njegova naroda (2 Ljetopisa 6:40).
– Cindy Hess Kasper
Najuzvišenije molitve dolaze iz dubine ponizna srca.
25. siječnja
24. siječnja
23. siječnja
21. siječnja