Duhovna stvarnost

Ništa nije uzaludno

by · Published · Updated

Pročitajte: Prva poslanica Korinćanima 15:42-58

42 Tako je i s uskrsnućem mrtvih. Sije se u raspadljivosti, uskrsava u neraspadljivosti. 43 Sije se u sramoti, uskrsava u slavi; sije se u slabosti, uskrsava u sili; 44 sije se tjelesno tijelo, uskrsava duhovno tijelo. Ako postoji tjelesno, postoji i duhovno.
45 Tako je i pisano: »Prvi čovjek Adam postade živo biće«, posljednji Adam je duhovno biće koje oživljava. 46 Ali nije prvo duhovno, nego je prvo naravno, pa onda duhovno. 47 Prvi je čovjek od zemlje, zemljan, drugi je čovjek s neba. 48 Kakav je zemljani takvi su i zemljani; i kakav je nebeski takvi su i nebeski. 49 I kako smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga. 50 A ovo tvrdim, braćo: tijelo i krv ne mogu baštiniti Božjega kraljevstva, niti može raspadljivost baštiniti neraspadljivost.
51 Evo vam kazujem otajstvo: svi ne ćemo usnuti, ali svi ćemo se promijeniti; 52 iznenada, u tren oka, o posljednjoj trubi; jer će zatrubiti, i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo se promijeniti. 53 Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.
54 A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost, i ovo se smrtno obuče u besmrtnost, onda će se ispuniti riječ što je napisana:
»Pobjeda proguta smrt.
55 Gdje je, smrti, tvoja pobjeda?
Gdje je, smrti, tvoj žalac?«
56 Žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha Zakon. 57 Hvala Bogu koji nam dade pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu. 58 Zato, braćo moja ljubljena, budite stalni i nepokolebljivi, puni revnosti u Gospodnjem djelu svagda, znajući da vaš trud nije uzaludan u Gospodinu!

Zato, braćo moja ljubljena, budite stalni i nepokolebljivi… znajući da vaš trud nije uzaludan u Gospodinu!

1 Korinćanima 15:58

U trećoj godini borbe s depresijom zbog ograničene pokretljivosti i kronične boli, povjerila sam se prijateljici: »Moje tijelo se raspada. Osjećam kao da više nemam ništa vrijedno ponuditi Boga ili bilo kome drugome.« Prijateljičina je ruka počivala na mojoj. »Želiš reći da ništa ne znači kada te pozdravim osmijehom ili te slušam? Želiš reći da ništa ne znači kada se molim za tebe ili ti kažem lijepu riječ?« Promeškoljila sam se u naslonjaču. »Naravno da ne.«

Namrštila se. »Zašto si onda govoriš te laži? Ti činiš sve te stvari za mene i za druge.«

U 15. poglavlju Prve poslanice Korinćanima Pavao nas uvjerava da naša tijela možda sada jesu slaba, ali će biti podignuta u slavi (r. 43). Budući da nam je obećao da ćemo uskrsnuti po Kristu, možemo biti sigurni da će upotrijebiti svaku žrtvu, i najmanju sitnicu učinjenu za Njega, za svoje kraljevstvo (r. 58). Čak i kada smo tjelesno ograničeni, osmijeh, riječ ohrabrenja, molitva ili znak vjere tijekom nevolja mogu koristiti drugim i međusobno ovisnim dijelovima Kristova tijela. Kad služimo Gospodinu, nijedan posao ili znak ljubavi nije tako neznatan da ne bi nešto značio.

– Xochitl Dixon

Učinite što možete s onime što imate, a rezultate prepustite Bogu.