Kad se život očitovao
4. prosinca
1 Ivanova 1:2
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Prva poslanica Korinćanima 15:42-58
Zato, braćo moja ljubljena, budite stalni i nepokolebljivi… znajući da vaš trud nije uzaludan u Gospodinu!
1 Korinćanima 15:58
U trećoj godini borbe s depresijom zbog ograničene pokretljivosti i kronične boli, povjerila sam se prijateljici: »Moje tijelo se raspada. Osjećam kao da više nemam ništa vrijedno ponuditi Boga ili bilo kome drugome.« Prijateljičina je ruka počivala na mojoj. »Želiš reći da ništa ne znači kada te pozdravim osmijehom ili te slušam? Želiš reći da ništa ne znači kada se molim za tebe ili ti kažem lijepu riječ?« Promeškoljila sam se u naslonjaču. »Naravno da ne.«
Namrštila se. »Zašto si onda govoriš te laži? Ti činiš sve te stvari za mene i za druge.«
U 15. poglavlju Prve poslanice Korinćanima Pavao nas uvjerava da naša tijela možda sada jesu slaba, ali će biti podignuta u slavi (r. 43). Budući da nam je obećao da ćemo uskrsnuti po Kristu, možemo biti sigurni da će upotrijebiti svaku žrtvu, i najmanju sitnicu učinjenu za Njega, za svoje kraljevstvo (r. 58). Čak i kada smo tjelesno ograničeni, osmijeh, riječ ohrabrenja, molitva ili znak vjere tijekom nevolja mogu koristiti drugim i međusobno ovisnim dijelovima Kristova tijela. Kad služimo Gospodinu, nijedan posao ili znak ljubavi nije tako neznatan da ne bi nešto značio.
– Xochitl Dixon
Učinite što možete s onime što imate, a rezultate prepustite Bogu.
4. prosinca
2. prosinca
30. studenoga