Neprocjenjivo štovanje
Pročitajte: Evanđelje po Marku 12:38-44
Dar siromašne udovice
41 Isus je sjedio nasuprot blagajni za prinose i gledao kako narod ubacuje novac u blagajnu. Mnogi su bogataši ubacivali mnogo. 42 Jedna siromašna udovica dođe i ubaci dvije lepte, što čini kvadrant. 43 Tada dozva svoje učenike i reče im: »Zaista kažem vam: Ova siromašna udovica stavila je više u blagajnu nego svi drugi. 44 Jer svi drugi ubaciše od svoga viška, a ona stavi od svoga siromaštva sve što je imala za hranu.«
… a ona stavi… sve što je imala za hranu.
Marko 12:44
PISANJEM štujem i služim Bogu, osobito sada kada bolest često ograničava moju pokretljivost. Zato su me riječi poznanice – da ne nalazi ništa vrijedno u onome što pišem – jako obeshrabrile. Posumnjala sam u vrijednost svojih malih darova Bogu. No kroz molitvu, proučavanje Svetoga pisma i ohrabrenje svoga muža, obitelji i prijatelja, Gospodin me je uvjerio da jedino On – ne drugi ljudi – može utvrditi motive našeg štovanja i vrijednost onoga što Mu darujemo. Zamolila sam Darovatelja svih darova da mi pomogne razviti vještine i da prilike da s drugima podijelim ono što mi On daje.
Isus se suprotstavio našim mjerilima vrijednosti onoga što darujemo (r. r. 41-44). Dok je bogataš ubacio mnogo novca u hramsku riznicu, siromašna je udovica ubacila »dvije lepte« (manje od jedne kune) – sve što je imala (r. 42). Gospodin je proglasio njezin dar većim od ostalih (r. 43), iako su ga oni oko nje smatrali beznačajnim (r. 44).
Premda je spomenuta priča usredotočena na davanja u novcu, svako davanje može biti izraz štovanja i poslušnosti iz ljubavi. Poput udovice i mi častimo Boga ciljnim, velikodušnim i požrtvovnim darovima od onoga što je On zapravo dao nama. Kada dajemo Bogu najbolji dio svoga vremena, talenata ili novca srcem potaknutim ljubavlju, svojim darovima mu iskazujemo neprocjenjivo štovanje.
– Xochitl Dixon
Davanje iz ljubavi je izraz štovanja.