Usprkos kušnjama
25. studenoga
Uđite na vrata njegova s hvalama, u njegove dvore s pohvalama! Zahvaljujte mu, blagoslivljajte ime njegovo.
Psalam 100:4
Psalam 100:4
Komadić raja
Pročitajte: Rimljanima 8:18-23
18 Smatram stoga da trpljenja sadašnjega vremena nisu ništa prema slavi koja će se očitovati na nama. 19 Stvorenja naime željno očekuju objavljenje sinova Božjih. 20 Jer je stvorenje podvrgnuto raspadljivosti, ne od svoje volje, nego zbog onoga koji ga podvrgnu, i zato se 21 i samo stvorenje nada slobodi od robovanja raspadljivosti te dioništvu na slobodi i slavi djece Božje. 22 Jer znamo da sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se sve do sada. 23 A ne samo ono, nego i mi sami koji imamo prvine Duha, i mi sami u sebi uzdišemo čekajući posinjenje, otkupljenje svojega tijela.
Pročitajte: Otkrivenje 21:1-51 Vidjeh novo nebo i novu zemlju, jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, ni mora više nema. 2 I vidjeh sveti grad, novi Jeruzalem, gdje silazi od Boga s neba, opremljen kao zaručnica, ukrašena svojemu zaručniku. 3 I začuh jaki glas s prijestolja gdje govori:
»Evo Božjega šatora među ljudima,
i prebivat će s njima,
i oni će biti njegov narod,
a sam će Bog biti s njima njihov Bog.
4 I obrisat će Bog svaku suzu s njihovih očiju,
i više ne će biti smrti,
ni tuge, ni vike, ni boli ne će više biti,
jer prvo prođe.«
5 I reče onaj koji je sjedio na prijestolju:
»Evo činim sve novo.«
I reče mi:
»Napiši: ove su riječi vjerne i istinite.«
»Evo Božjega šatora među ljudima,
i prebivat će s njima,
i oni će biti njegov narod,
a sam će Bog biti s njima njihov Bog.
4 I obrisat će Bog svaku suzu s njihovih očiju,
i više ne će biti smrti,
ni tuge, ni vike, ni boli ne će više biti,
jer prvo prođe.«
5 I reče onaj koji je sjedio na prijestolju:
»Evo činim sve novo.«
I reče mi:
»Napiši: ove su riječi vjerne i istinite.«
I reče Onaj koji je sjedio na prijestolju: »Evo činim sve novo.«
Otkrivenje 21:5
DOK gledam kroz prozor svoje radne sobe, čujem cvrkut ptica i vjetar koji nježno puše u krošnjama drveća, vidim bale sijena na svježe pokošenim livadama i velike, bijele, pahuljaste oblake na kristalno plavome nebu.
Uživam u tom komadiću raja – ako zanemerim gotovo neprestanu buku motornih vozila koja prolaze pokraj našeg dvorišta i blagu bol u leđima. Riječ raj rabim oprezno jer, iako je naš svijet nekada bio savršeno dobar, on to više nije. Kada je grijeh ušao u prve ljude, zajedno smo s njima istjerani iz edenskoga vrta, a zemlja je »prokleta« (pročitajte Postanak 3). Od tada su Zemlja i sve što je na njoj osuđeni na raspadljivost. Patnja, bolest i smrt posljedice su pada čovječanstva u grijeh (Rimljanima 8:18-23).
Pa ipak, Bog čini sve novo. Jednoga će dana Njegovo prebivalište biti sa svojim narodom u obnovljenom stvorenju – u novom nebu i novoj zemlji gdje »više neće biti smrti, ni tuge, ni vike, ni boli više neće biti, jer prvo prođe« (Otkrivenje 21:1-4).
A do tada možemo uživati u kratkim divnim prizorima, ponekad i u obilju zadivljujuće ljepote koju vidimo oko sebe u ovome svijetu koji je samo predokus »raja« koji čekamo.
– Alyson Kieda
Bog čini sve novo.