Kad se život očitovao
4. prosinca
1 Ivanova 1:2
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Djela apostolska 7:54 – 8:2
A pobožni ljudi sahraniše Stjepana i obaviše nad njim veliko žalovanje.
Djela ap. 8:2
NEKOLIKO mjeseci nakon što su 2002. godine moja sestra Martha i njezin suprug Jim poginuli u nesreći, prijatelj me je pozvao na radionicu u našoj crkvi pod nazivom Rastimo kroz tugovanje. Nevoljko sam pristao otići na prvi sastanak, ali nisam namjeravao doći ponovo. Na moje veliko iznenađenje upoznao sam brižnu skupinu ljudi koji su došli kako bi lakše podijeli gubitak, tražeći pomoć od Boga i drugih. Nastavio sam dolaziti iz tjedna u tjedan napredujući u prihvaćanju svoga gubitka i miru dijeleći s drugima svoju bol.
Poput iznenadnoga gubitka voljene osobe ili prijatelja, smrt Stjepana, gorljiva Isusovog svjedoka, donijela je nevjericu i tugu onima u ranoj crkvi (Djela ap. 7:57-60). Usred progonstva »pobožni ljudi sahraniše Stjepana i prirediše za njim veliku posmrtnu žalost« (8:2, K. S.). Zajedno su učinili dvije stvari: sahranili su Stjepana, što je čin konačnosti i gubitka, i žalovali su za njim, zajedno iskazujući svoju bol.
Kao Isusovi sljedbenici, ne moramo tugovati sami. Iskreno i s ljubavlju možemo tješiti one koji pate, te u poniznosti prihvatiti brigu onih koji nam žele pomoći.
I dok zajedno tugujemo, možemo rasti u razumijevanju i miru koji imamo po Isusu Kristu. On zna svaku našu bol.
– David McCasland
Služba žalovanja s drugima pomaže da zacijele rane našega srca.
4. prosinca
2. prosinca
30. studenoga