Nisam se mogao moliti
Pročitajte: Poslanica Rimljanima 8:22-26
26 A tako nam i Duh pomaže u našoj slabosti; jer ne znamo za što ćemo se moliti kako treba, nego sam Duh posreduje za nas neiskazanim uzdisanjem.
Jer ne znamo za što ćemo se moliti kako treba, nego sam Duh posreduje za nas neiskazanim uzdisanjem.
Rimljanima 8:26
U studenome 2015. godine saznao sam da moram ići na operaciju srca. Iznenađen i potresen, razmišljao sam o mogućnosti da umrem. Postoje li odnosi koje moram popraviti? Neka neriješena novčana pitanja? Ako operacija i uspije, proći će mjeseci prije nego što ću moći raditi. Mogu li nešto učiniti unaprijed? A poslovi koji ne mogu čekati; kome da ih povjerim? Trebalo je djelovati i moliti se. A ja nisam mogao nijedno. Moje je tijelo bilo tako slabo, a moj um tako umoran da su mi i najjednostavnije zadaće izgledale nemogućima. No najviše me iznenadilo to da bi, kad bih se pokušao moliti, moje misli odlutale prema boli ili bih zbog otežanog disanja zaspao. Bilo je frustrirajuće. Nisam mogao ni raditi ni moliti Boga da me ostavi s mojom obitelji! Najteže mi je bilo što se nisam mogao moliti. No, kao i sve drugo, Stvoritelj je to znao. A onda sam se sjetio da Bog i za to ima rješenje: Duh Sveti moli se kada mi to ne možemo (r. 26) i drugi se mole umjesto nas (Jakovljeva 5:16; Galaćanima 6:2).
Velika je utjeha znati da je Duh Sveti donosio moju zabrinutost Ocu i da su se obitelj i prijatelji molili za mene. Uslijedilo je još jedno iznenađenje: kada su me pitali za što da se mole, bilo mi je jasno da je moj odgovor Bog čuo kao molitvu i, što je najdragocjenije, znam da čuje moje srce.
– Randy Kilgore
Bog uvijek čuje glasove svoje djece.