Ne malakšemo
23. studenoga
2 Korinćanima 4:1
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Evanđelje po Ivanu 20:24-29
Čvrsto držimo nadu, jer je vjeran Onaj koji je obećao.
Hebrejima 10:23
KADA je naš sin imao problem s ovisnosti o heroinu, da ste mi rekli da će Bog jednoga dana upotrijebiti naše iskustvo kako bi ohrabrio druge obitelji koje vode tu bitku, teško bih u to povjerovao. No Bog ima načina kako teške okolnosti iskoristiti za nešto dobro. Često to nije lako vidjeti u vrijeme kada prolazimo kroz to razdoblje.
Ni apostol Toma nije očekivao da će Bog okrenuti na dobro najveću kušnju njegove vjere – Isusovo raspeće. Toma nije bio s učenicima kada im se Isus prvi put ukazao nakon uskrsnuća. Shrvan žalošću, kategorički je izjavio: »Dok ne vidim na Njegovim rukama ranu od čavala, i ne stavim svojega prsta u ranu od čavala… ne ću vjerovati« (Ivan 20:25). No sljedećeg se puta Isus ukazao kada su svi učenici bili na okupu i iz praha Tomine sumnje Božji je Duh potaknuo upečatljivu izjavu vjere. Kada je Toma uzviknuo: »Gospodin moj i Bog moj!« (r. 28), shvatio je da Isus zapravo Bog u tijelu i da stoji pred njim. Bilo je to snažno priznanje vjere koje će ohrabrivati i nadahnjivati vjernike tijekom stoljeća koja su uslijedila.
Naš Bog može potaknuti svježu vjeru u našem srcu i onda kada to najmanje očekujemo. Uvijek možemo računati na Njegovu vjernost. Za njega ništa nije preteško!
– James Banks
Bog može naše sumnje promijeniti u snažne izjave vjere.
23. studenoga
21. studenoga
19. studenoga