Dokle?

Pročitajte: Habakuk 1:2-11

2 Dokle ću već, Gospodine, vapiti za spasenjem?
A ti ne čuješ.
Ja ti vičem: »Nasilje!«
A ti ne pomažeš.
3 Zašto puštaš da gledam zlo,
i zašto gledaš tlačenje?
Razorenje, nasilje imam pred očima.
Svađa plane, nesloga nastane.
4 Zato dolazi Zakon izvan snage,
pravda ne izlazi nikada na dan,
jer bezbožnik hvata u mrežu pravednika.
Zato sud postaje kriv.

5 Gledajte na narode! Pogledajte!
Čudite se! Jest, čudite se!
Jer jedan čini djelo u vaše dane.
Nikada ne biste vjerovali
kad bi vam se pripovijedalo.
6 Jer evo, ja ću podignuti Kaldejce,
ljut narod, okretan,
koji prolazi širom zemlje
da osvoji naselja koja nisu njegova.
7 Strašan je i strahovit.
On poznaje samo svoje pravo i svoj zakon.
8 Brži su mu konji od risova,
žešći od vukova navečer.
Doletjet će njegovi konjanici.
Njegovi konjanici dolaze izdaleka.
Doletjet će kao orao kad hrli u lov.
9 Svi idu za nasiljem.
Lice im je kao vjetar istočnjak.
Pokupit će roblje kao pijesak.
10 Ruga se kraljevima,
smije se knezovima.
Nasmije se svakoj tvrđavi.
Naspe nasip i zauzme ga.
11 Tada zašumi kao vjetar
i ode dalje s opačinom.
Njemu je snaga kao Bog.

Dokle ću već, Gospodine, vapiti za spasenjem?

Habakuk 1:2

KADA sam se udala, mislila sam da ću odmah imati djecu. To se nije dogodilo, a bol zbog neplodnosti bacila me je na koljena. Često sam vapila Bogu: »Dokle?« Znala sam da je Bog to mogao promijeniti. Zašto nije?

Čekate li na Boga? Pitate li: »Dokle ćemo, Gospodine, čekati da pravda zavlada našim svijetom? Da pronađu lijek za karcinom? Da više ne budem u dugovima?«

Proroku Habakuku ti su osjećaji bili dobro poznati. U 7. stoljeću prije Krista, zavapio je Gospodinu: »Dokle ću već, Gospodine, vapiti za spasenjem? A Ti ne čuješ. Ja ti vičem: ’Nasilje!’ A Ti ne pomažeš. Zašto dopuštaš da gledam zlo, i zašto gledaš tlačenje?« (r. r. 2,3) Dugo se molio i nastojao shvatiti kako pravedni i silni Bog dopušta da zloća, nepravda i korupcija nastavljaju vladati Judom. Da se pitalo Habakuka, Bog je odavno trebao nešto učiniti. Zašto nije?

Ima dana kad se i nama čini da Bog ne čini ništa. Poput Habakuka opetovano pitamo Boga: »Dokle?«

No usprkos tome nismo sami. Kao i u slučaju Habakuka, Bog čuje naše nevolje i vidi naše brige. Nastavimo ih donositi Njemu jer nas On voli. Bog nas čuje i u svoje vrijeme će nam odgovoriti.

– Karen Wolfe

Ne očajavajte zbog zla; Bog će imati zadnju riječ.