¹ Kad se David bio uselio u svoju palaču, reče proroku Natanu: »Evo, ja stojim u palači od cedrovine, a kovčeg Gospodnjega saveza stoji pod šatorskim pokrovom.«
² Natan odgovori Davidu: »Izvedi sve što ti je u srcu! Jer je Gospodin s tobom.«
³ Ali još iste noći dođe riječ Gospodnja Natanu: ⁴ »Idi, reci mojemu sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin: Ne ćeš mi ti graditi palaču da u njoj stanujem. ⁵ Nisam nikada stanovao u palači otkad izvedoh Izraelove sinove, do dana današnjega. Štoviše, putovao sam od jednoga šatora i stana do drugoga. ⁶ Jesam li, dok sam sa svim Izraelom okolo hodio, kome od Izraelovih sudaca, kojima zapovjedih da pasu moj narod Izraela, ikada jednu riječ rekao: Zašto mi ne sagradiste palaču od cedrovine? ⁷ Zato reci sada momu sluzi Davidu: Ovako govori Gospodin nad vojskama: Ja te uzeh s paša, iza stada, da budeš knez mojemu narodu Izraelu. ⁸ Bio sam s tobom kod svega što si poduzimao, i uništio sam ispred tebe sve tvoje neprijatelje. Ja ću ti steći ime kakvo imaju samo najveći na zemlji. ⁹ Ja ću odrediti mjesto svomu narodu Izraelu i tamo ga posaditi, da mirno stanuje na svom mjestu i da se više ne uznemiruje. Silnici ga ne će više mučiti kao prije, ¹⁰ od onoga vremena kad postavih suce nad svojim narodom Izraelom. Ponizit ću sve tvoje neprijatelje, i javljam da će ti Gospodin sagraditi kuću. ¹¹ Kad se jednom navrše tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, odredit ću tvoje potomstvo, jednoga od tvojih sinova, za tvog nasljednika i njemu ću utvrditi njegovo kraljevstvo. ¹² On će mi tada sagraditi kuću, i ja ću učvrstiti njegovo prijestolje za sva vremena. ¹³ Ja ću mu biti otac, on neka mi bude sin! Nikada mu ne ću uskratiti svoju naklonost, kao što sam je uskratio njegovu prethodniku. ¹⁴ Zauvijek ću ga postaviti nad svojom kućom i svojim kraljevstvom, i njegovo prijestolje će tvrdo stajati dovijeka.