Duhovna stvarnost

Lijek za tjeskobu

by · Published · Updated

Pročitajte: Poslanica Filipljanima 4:1-9

1 Zato, braćo moja ljubljena i poželjena, radosti i kruno moja, tako stojte u Gospodinu, ljubljeni!
2 Evodiju zaklinjem i Sintihu pozivam da jedno misle u Gospodinu. 3 Da, molim i tebe, vjerni druže, pomozi im ti, jer su se trudile u evanđelju sa mnom, s Klementom i s ostalim mojim suradnicima, čija su imena u knjizi života!
4 Radujte se svagda u Gospodinu; opet velim: radujte se! 5 Blagost vaša neka bude poznata svim ljudima! 6 Gospodin je blizu. Ne brinite se tjeskobno ni za što, nego u svemu molitvom i prošnjom, sa zahvalom, iznosite Bogu svoje potrebe! 7 I Božji mir, koji nadilazi svaki um, čuvat će vaša srca i misli u Kristu Isusu.
8 Uostalom, braćo, neka vam je na umu što je god istinito, što je časno, što je pravedno, što je sveto, što je ljubazno, što je pohvalno, što je god kreposno i što je god hvale vrijedno! 9 Što naučiste, primiste, čuste, i vidjeste od mene, to činite, i Bog mira bit će s vama!

Ne brinite se tjeskobno ni za što, nego u svemu… iznosite Bogu svoje potrebe!

Filipljanima 4:6

BILI smo uzbuđeni. Selili smo se u novi grad zbog posla moga muža. Ali neizvjesnost i brojni izazovi činili su me tjeskobnom. Trebalo je sve spakirati, pronaći stan ili kuću. Ja sam morala potražiti posao. Morali smo se naviknuti na novi grad i namjestiti naš novi dom. Sve je bilo… neizvjesno. Bilježeći sve što moram napraviti, sjetila sam se riječi apostola Pavla: »Ne brinite se tjeskobno… nego… iznosite Bogu svoje potrebe!« (r. 6)

Ako je itko imao pravo biti zabrinut, bio je to Pavao. Doživio je brodolom. Šibali su ga. Bio je u tamnici. U svojem pismu crkvi u Filipima bodrio je svoje prijatelje, pred kojima je također bila neizvjesna budućnost, riječima: »Ne brinite se tjeskobno ni za što, već u svemu iznosite svoje potrebe Bogu prošnjom i molitvom, sve u zahvalnosti!« (r. 6, K. S.)

Ohrabrile su me Njegove riječi. Nema života bez neizvjesnosti – bilo da je riječ o velikim životnim promjenama, obiteljskim problemima, bolesti ili neimaštini. I nastavila sam učiti da se Bog brine o nama. Poziva nas da se oslobodimo straha od nepoznatoga, predajući sve Njemu. Kada to učinimo, Onaj koji sve zna, obećaje: »I Božji mir, koji nadilazi svaki um, čuvat će vaša srca i misli u Kristu Isusu« (r. 7).

– Karen Wolfe

Mirnija sam kada znam da se Bog brine za mene.