Zastati i pomoliti se
29. listopada
Filipljanima 4:6
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Tužaljke 3:19-26
Ponavlja se svako jutro. Vrlo je velika tvoja vjernost.
Tužaljke 3:23
UŠLA sam u crkvu ispunjenu glazbom i pogledala mnoštvo okupljeno na ispraćaju stare godine. Srce mi se ispunilo nadom kada sam se sjetila molitava protekle godine. Naša je zajednica tugovala zbog djece koja su napustila crkvu, smrti voljenih i propalih brakova. Iskusili smo i Božju milost: promijenjena srca i zacijeljena odnosa. Slavili smo pobjede, vjenčanja, diplomiranja i krštenja u Božju obitelj. Veselili smo se djeci rođenoj, posvojenoj i prinesenoj Gospodinu.
Razmišljajući o svim kušnjama s kojima se suočila naša crkvena obitelj, baš kao što se Jeremija sjetio svoje »nevolje« i svojega »tumaranja« (r. 19), uvjerila sam se da zbog milosti Gospodnje »nismo sasvim uništeni, neiscrpno je Njegovo milosrđe« (r. 22). Prorok se uvjerio u Božju vjernost i njegove su me riječi utješile: »Gospodin je dobrostiv onome koji Ga čeka, duši koja ga traži« (r. 25).
Te je noći svaka osoba u našoj zajednici bila vidljivi znak Božje ljubavi koja mijenja živote. S čime se god suočili u godinama koje su pred nama, kao članovi tijela Kristova možemo se osloniti na Gospodina. I dok Ga nastavljamo tražiti i podržavamo jedni druge, možemo poput Jeremije zaključiti da je naša nada potvrđena sjećanjima koja izgrađuju našu vjeru u Božju nepromjenjivu narav i pouzdanost.
– Xochitl Dixon
Pogleda uprta u godinu koja je pred nama, sjetimo se da je Bog uvijek bio i uvijek će biti vjeran.
29. listopada
27. listopada
26. listopada