Slava od koje zastaje dah
Pročitajte: Prva knjiga Ljetopisa 29:10-13
Tvoja je, Gospodine, veličina, moć, slava, hvala i visost.
1 Ljetopisa 29:11
JEDAN od užitaka putovanja Europom je posjećivanje velebnih katedrala. Nevjerojatno su lijepe dok se uzdižu prema nebu. Arhitektura, umjetnost i simbolika tih čudesnih građevina izazivaju čuđenje i divljenje.
Dok sam razmišljao o činjenici da su izgrađene s ciljem da odražavaju Božju veličanstvenost i sjaj koji sve nadmašuje, pitao sam se možemo li u svojim srcima i umovima doživjeti isti taj osjećaj Božje veličanstvenosti i podsjetiti se na Njegovu veličinu.
Jedan od načina je da se izdignemo iznad velikih čovjekovih postignuća i razmislimo o veličanstvenosti onoga što je Bog stvorio. Bacite pogled na zvjezdano noćno nebo i razmislite o Božjoj sili dok je riječju stvorio svemir. Uzmite u naručje novorođenče i zahvalite Bogu za čudo života. Pogledajte snijegom pokrivene Alpe ili veličanstveni Atlantski ocean zajedno s milijunima stvorenja koja je Bog stvorio da ondje prebivaju i zamislite silu koja sve to drži u redu.
Ljudi ne griješe što žele doseći nebo građevinama čija je svrha skrenuti pozornost na Boga. Ali naše najiskrenije divljenje mora biti rezervirano na samoga Boga dok mu govorimo: »Tvoja je, Jahve, veličina, sila, slava, sjaj i veličanstvo« (r. 11, K. S.).
– Dave Branon
Jedino je Bog dostojan našeg obožavanja.