Ne malakšemo
23. studenoga
Zato ne malakšemo, jer imamo ovu službu zbog milosrđa koje nam je iskazano.
2 Korinćanima 4:1
2 Korinćanima 4:1
Zadnja riječ
Pročitajte: Propovjednik 5:1-7
1 Nemoj nagliti svojim ustima! Tvoje srce neka prebrzo ne govori pred Bogom! Jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji. Zato neka tvojih riječi bude samo malo! 2 Jer kako san dolazi od mnogih poslova, tako ludo brbljanje od mnogih riječi.
3 Jesi li učinio zavjet Bogu, ne oklijevaj ga ispuniti! Jer mu nisu mili luđaci. Što si zavjetovao, ispuni! 4 Bolje je ništa ne zavjetovati nego zavjetovati pa ne ispuniti.
5 Ne daj da te tvoja usta navode na grijeh! Ne govori pred poslanikom Božjim: »Bila je nepažnja!« Zašto da se Bog ljuti zbog tvojega govora i da uništi djelo tvojih ruku? 6 Jer gdje je mnogo snova, tamo je mnogo ništavnih riječi. Boj se Boga!
7 Vidiš li zarobljena siromaha, i da se pravo i pravednost u zemlji krše, ne čudi se tome; jer viši pazi nad visokim i još viši nad obojicom.
3 Jesi li učinio zavjet Bogu, ne oklijevaj ga ispuniti! Jer mu nisu mili luđaci. Što si zavjetovao, ispuni! 4 Bolje je ništa ne zavjetovati nego zavjetovati pa ne ispuniti.
5 Ne daj da te tvoja usta navode na grijeh! Ne govori pred poslanikom Božjim: »Bila je nepažnja!« Zašto da se Bog ljuti zbog tvojega govora i da uništi djelo tvojih ruku? 6 Jer gdje je mnogo snova, tamo je mnogo ništavnih riječi. Boj se Boga!
7 Vidiš li zarobljena siromaha, i da se pravo i pravednost u zemlji krše, ne čudi se tome; jer viši pazi nad visokim i još viši nad obojicom.
Jer kako san dolazi od mnogih poslova, tako ludo brbljanje od mnogih riječi.
Propovjednik 5:2
JEDNOG je dana na predavanju iz filozofije neki student izrekao nekoliko provokativnih primjedbi o profesorovu stajalištu. Na iznenađenje drugih studenata profesor mu je zahvalio i prešao na drugi komentar. Kad su ga poslije pitali zašto nije odgovorio studentu, rekao je: »Vježbam se u tome da ja ne moram imati zadnju riječ.«
Taj je profesor volio Boga i svojim Ga je životom nastojao proslaviti. Želio je steći ponizan duh i iskazivati ljubav. Njegove su me riječi podsjetile na jednoga drugog učitelja – taj je iz davne prošlosti i napisao je knjigu Propovjednika. Iako ne govori o tome što učiniti s ljutitom osobom, rekao je da kada pristupamo Gospodinu, svatko mora paziti što radi, da »pripazi na svoju nogu« i da se nježno približi »kako bi slušao« (4:17). Postupa li tako, priznaje da je Bog Gospodin i mi smo ti koje je On stvorio (5:1).
Kako vi pristupate Bogu? Ako smatrate da vaš stav treba malo prilagoditi, zašto ne provedete neko vrijeme razmišljajući o veličanstvu i veličini našega Gospodina? Kada se zadubimo u Njegovu beskrajnu mudrost, moć i sveprisutnost, ostajemo zadivljeni Njegovom bezgraničnom ljubavlju prema nama. S takvim stavom poniznosti ni mi nećemo morati imati zadnju riječ.
– Amy Boucher Pye
Pomno odabrane riječi iskazuju čast Bogu.