Duhovna stvarnost

Nećemo se slomiti

by · Published · Updated

Pročitajte: Evanđelje po Mateju 6:25-34

25 Zato vam kažem: Ne budite tjeskobno zabrinuti za svoj život: što ćete jesti i što ćete piti; ni za svoje tijelo, u što ćete se obući. Nije li život vrjedniji od hrane i nije li tijelo vrjednije od odijela? 26 Pogledajte ptice nebeske! One ne siju, ne žanju, ne sabiru u žitnice, a vaš ih nebeski Otac hrani. Niste li vi vrjedniji od njih? 27 Tko si od vas može svojim brigama produljiti život za samo jedan sat? 28 I što ste tako tjeskobno zabrinuti za odijelo? Pogledajte ljiljane u polju! Kako rastu! Ne rade i ne predu. 29 Ipak vam kažem: Ni Salomon u svemu svojemu sjaju nije bio tako odjeven kao jedan jedini od njih. 30 I kad Bog travu, što danas stoji na polju, a sutra se baca u peć, tako odijeva, koliko više će vas, malovjerni! 31 Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti i ne pitajte: Što ćemo jesti, što ćemo piti, čim ćemo se odjenuti? 32 Za sve se to brinu neznabošci. A vaš nebeski Otac zna da vam sve to treba. 33 Tražite najprije Božje kraljevstvo i njegovu pravdu, i sve će vam se to dodati. 34 Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan pobrinuti sam za se. Svaki dan ima dosta svojega vlastitog zla.

Tko si od vas može svojim brigama produljiti život za samo jedan sat?

Matej 6:27

ROĐENA sam u Kaliforniji. Volim sve što je sunčano i zazirem od hladnoće. Ipak, uživam u prekrasnim fotografijama snijega. Zato sam se nasmiješila kada mi je prijateljica iz Illinoisa poslala sliku mladoga stabla ispred njezina prozora. No veselje nije dugo trajalo. Rastužilo me je kada sam vidjela njegove grane savinute pod težinom svjetlucavih siga. Koliko dugo će izdržati prije nego što se slome? Težina koja je prijetila da slomi grane stabla podsjetila me je na moja ramena pogrbljena pod teretom briga.

Nakon što kaže da najveća blaga nisu zemaljska ni prolazna, Isus nas potiče da se oslobodimo tjeskobnih misli. Stvoritelj i Održavatelj svemira voli i skrbi za svoju djecu, zato ne moramo gubiti dragocjeno vrijeme brinući se. Bog zna što trebamo i providjet će za nas (r. r. 19-32).

No On također zna da ćemo biti u napasti da se brinemo. Zbog toga nam poručuje da prvo dođemo k Njemu, pouzdamo se u Njegovu prisutnost i brigu u sadašnjosti i živimo po vjeri dan po dan (r. r. 33,34).

Tijekom života suočavat ćemo se s nevjerojatnim nevoljama i neizvjesnostima. Možda će nam se ramena pognuti pod težinom zabrinutosti, ali vjerujemo li Bogu, nećemo se slomiti.

– Xochitl Dixon

Pouzdajmo se u Onoga koji daje sve što je dobro.