Kada nas Bog ispuni
Pročitajte: Psalam 16:5-11
ti uzdržavaš moju sudbinu.
6 Dio moje sudbine pao je na dobru zemlju.
Doista, moja mi se baština veoma dopada.
7 Blagoslivljam Gospoda koji me savjetovao.
I noću moje srce opominje.
8 Uvijek pred sobom imam Gospoda.
On mi je zdesna i zato nikada ne posrćem.
9 Zato se raduje moje srce i veseli moj duh,
i moje tijelo počiva u sigurnosti.
10 Jer ne ćeš predati moje duše Podzemlju,
niti dati da tvoj pravednik gleda trulost.
11 Ti ćeš mi objaviti stazu života,
ispunit ćeš me radošću svoje prisutnosti,
vječnom milinom desnice svoje.
Ti ćeš mi objaviti stazu života, ispunit ćeš me radošću svoje prisutnosti, vječnom milinom desnice svoje.
Psalam 16:11
»ŠTO sam učinio?« Trebalo je to biti jedno od najuzbudljivijih razdoblja moga života. Umjesto toga, bilo je jedno od najosamljenijih. Upravo sam dobio svoj prvi »pravi« posao nakon studija, u gradu stotinjak kilometara od mjesta gdje sam odrastao. No, uzbuđenje toga velikog koraka brzo je splasnulo. Imao sam maleni stan, bez namještaja. Nisam poznavao grad. Nisam poznavao nikoga. Posao je bio zanimljiv, ali mučila me je usamljenost.
Jedne sam noći sjedio na podu leđima naslonjen na zid. Otvorio sam Bibliju i zastao na 11. retku 16. psalma i Božjem obećanju da će nas ispuniti. »Gospodine,« molio sam se, »mislio sam da je to pravi posao za mene, ali tako sam usamljen. Molim Te, ispuni me svojom blizinom.« Tjednima sam ponavljao taj vapaj. Nekih se noći osjećaj usamljenosti smanjio i imao sam duboko iskustvo Božje prisutnosti. Preostalih sam se noći još uvijek osjećao bolno usamljenim.
No kako sam se iz noći u noć vraćao tome retku i uranjao svoje srce u njemu, Bog je postupno produbio moju vjeru. Iskusio sam Njegovu vjernost kao nikada prije. I naučio sam da je moja zadaća jednostavno otvoriti Mu svoje srce… i ponizno čekati njegov odgovor, vjerujući Njegovu obećanju da će nas ispuniti svojim Duhom.
– Adam Holz
Usidrite svoje srce u Bogu.