Duhovna stvarnost

Poput malog djeteta

by · Published · Updated

Pročitajte: Evanđelje po Marku 10:13-16

13 Donosili su k njemu djecu, da bi ih dotaknuo. A učenici su odbijali ljude. 14 Kad to vidje Isus, razljuti se i reče im: »Pustite djecu neka dolaze k meni i ne branite im; jer je za takve Božje kraljevstvo. 15 Zaista kažem vam: Tko ne primi Božjega kraljevstva kao dijete, ne će doći u njega.« 16 Tada ih zagrli, stavi na njih svoje ruke i blagoslovi ih.

Pustite djecu neka dolaze k Meni i ne branite im.

Marko 10:14

MALENA se djevojčica veselo i ljupko kretala u ritmu pjesama slavljenja. Bila je jedina u prolazu između redova klupa, ali to ju nije sprječavalo da se vrti, maše rukama i podiže noge u ritmu glazbe. Njezina majka, s osmijehom na usnama, nije ju pokušavala zaustaviti.

Moje je srce zaigralo dok sam ju gledala i željela sam joj se pridružiti – ali nisam. Već davno sam izgubila nesputano pokazivanje radosti i zadivljenost djetinjstva. Iako trebamo rasti, sazrijevati i prestati se ponašati kao djeca, ne bismo smjeli izgubiti radost i divljenje osobito u svojem odnosu s Bogom.

Kad je Isus živio na Zemlji, pozivao je malu djecu da dođu k Njemu i često ih je spominjao u svojem naučavanju (Matej 11:25; 18:3; 21:16). Jednom je zgodom ukorio svoje učenike jer su priječili roditeljima da ih dovode Njemu da ih blagoslovi. Rekao im je: »Pustite dječicu k meni; nemojte im priječiti, jer takvima pripada kraljevstvo Božje!« (r. 14, K. S.) Isus je govorio o dječjim osobinama koje nas čine spremnima i otvorenima da primimo Krista – u radosti i divljenju, ali i jednostavnom oslanjanju, povjerenju i poniznosti.

Djetinje divljenje i radost (i više) čine naše srce otvorenijim za Njega. On čeka da dotrčimo u Njegov zagrljaj.

– Alyson Kieda

Vjera najjasnije sjaji u djetinjem srcu.