Usprkos kušnjama
25. studenoga
Uđite na vrata njegova s hvalama, u njegove dvore s pohvalama! Zahvaljujte mu, blagoslivljajte ime njegovo.
Psalam 100:4
Psalam 100:4
Bilo kamo
Pročitajte: Jeremija 2:1-8; 3:14,15
1 Dođe mi Gospodnja riječ:
2 »Idi, viči Jeruzalemu glasno u uho:
Ovako veli Gospodin:
Naplatio sam ti tvoju mladu ljubav, zaručničku milinu,
kad si u pustinji išao za mnom,
u zemlji gdje se ne sije.
3 Izrael je vrijedio Gospodinu kao sveto dobro,
kao prvina od njegovih rodova.
Tko bi jeo od toga, taj je to morao okajati;
zlo je došlo na njega«, veli Gospodin.
2 »Idi, viči Jeruzalemu glasno u uho:
Ovako veli Gospodin:
Naplatio sam ti tvoju mladu ljubav, zaručničku milinu,
kad si u pustinji išao za mnom,
u zemlji gdje se ne sije.
3 Izrael je vrijedio Gospodinu kao sveto dobro,
kao prvina od njegovih rodova.
Tko bi jeo od toga, taj je to morao okajati;
zlo je došlo na njega«, veli Gospodin.
4 Čujte Gospodnju riječ, kućo Jakovljeva
i sve obitelji Izraelova doma!
5 Ovako veli Gospodin:
»Što nepravedno nađoše na meni vaši oci
te odstupiše od mene
i pristadoše za ništavnim idolima
i sami postadoše ništavni?
6 Nisu pitali: Gdje je Gospodin,
koji nas je vodio po pustinji,
po pustarama i gudurama,
po suhoj i mračnoj zemlji,
po zemlji kojom ne prohodi putnik
i u kojoj nitko ne stanuje?
7 Dovedoh vas u plodnu zemlju,
da uživate njezina dobra i plodove.
A vi dođoste i oskvrnuste moju zemlju
i moju baštinu učiniste gadnim mjestom.
8 Svećenici nisu pitali: Gdje je Gospodin?
Čuvari Zakona nisu me poznali.
Pastiri su mi postali nevjerni.
Proroci su bili Baalovi proroci;
trčali su za nemoćnim idolima.
14 »Vratite se, sinovi odmetnici!«,
veli Gospodin.
»Jer sam ja vaš gospodar.
Uzet ću vas, pa bio i samo jedan iz jednoga grada
i dva iz jednoga plemena,
i odvest ću vas kući u Sion.
15 Dat ću vam pastire po svome srcu, koji će vas napasati mudrošću i razboritošću.
Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjereničke: ti pođe za mnom u pustinju, po zemlji gdje se ne sije.
Jeremija 2:2, K. S.
DOK sam pregledavala svoje stare slike s vjenčanja, zastala sam nad slikom na kojoj smo moj suprug i ja postali »gospodin i gospođa«. Na mom se licu jasno vidjela moja privrženost njemu. Išla bih s njime i na kraj svijeta.
Nakon gotovo četiri desetljeća naš brak je čvrsto protkan ljubavlju i predanošću koja nas je provela i kroz loša i dobra razdoblja. Iz godine u godinu potvrđivala sam svoju odluku da idem s njime bilo kamo.
I Bog čezne za svojim voljenim, ali samovoljnim Izraeom, »Spominjem se mladosti tvoje privržene, ljubavi tvoje vjereničke« (r. 2). Hebrejska riječ privrženost označava najveću moguću odanost i predanost. U početku je Izrael pokazivao takvu privrženost Bogu, ali se poslije odmetnuo.
Unatoč nesporno snažnim osjećajima u početku, spokoj može otupjeti oštricu ljubavi, a nedostatak žara može dovesti do nevjere. Znamo važnost borbe protiv takva zahlađenja u svojim brakovima. A što je sa žarom našega ljubavnog odnosa s Bogom? Jesmo li Mu tako predani kao što smo bili kad smo uzvjerovali?
Bog uvijek dopušta svome narodu da se vrati (3:14,15). Već danas možemo obnoviti svoje zavjete da Ga slijedimo.
– Elisa Morgan
Ne morate znati kamo idete, ako znate da Bog vodi.