Promjena kuta gledanja
Pročitajte: Psalam 73:12-28
i neprestano umnožavaju bogatstvo.
13 Doista sam uzalud čuvao čisto svoje srce
i badava prao u nevinosti svoje ruke.
14 Vazdan me pogađalo zlo
i svako se jutro iznova pridizala moja bol.
15 Kad bih pomislio: Govorit ću i ja tako;
zaista bih izdao rod tvoje djece.
16 I kada pokušah razmišljati da bih to shvatio,
bijaše mi mučno u mojim očima,
17 dok ne uđoh u svetišta Božja
i shvatih kako oni završavaju.
18 Jer ti ih postavljaš na klizavo tlo
i puštaš da se raspadnu u ruševine.
19 Kako najednom opustješe!
Nestade ih, strahotom završiše!
20 Kao što slika sna iščezne kad se ti probudiš,
Gospode, tako ćeš razbiti njihov lik.
21 Kad je gorčina izjedala moje srce
i bol probadala moje bubrege,
22 bio sam bezumnik i ne shvaćah,
kao živinče bez razbora bijah pred tobom.
23 A ipak ostadoh stalno kod tebe,
prihvatio si me za desnu ruku.
24 Vodiš me po svome naumu
i potom ćeš me prihvatiti u slavu.
25 A što imam u nebu osim tebe?
Kad sam s tobom, ništa me više ne veseli na zemlji!
26 I kad malakše tijelo i srce moje,
utvrda i baština moga srca je Bog dovijeka.
27 Jer gle, koji se udaljuju od tebe, idu u propast;
tko ti je god nevjeran, ti istrebljuješ.
28 A meni je dobro biti u Božjoj blizini;
uzdanje svoje u Gospodina sam stavio,
Gospoda moga, da pripovijedam sva tvoja djela.
… bijaše mi mučno u mojim očima, dok ne uđoh u svetišta Božja.
Psalam 73:16,17
MOJ je rodni grad pogodila najjača zimu u posljednjih trideset godina. Mišići su me boljeli od čišćenja snijega koji je nemilice padao. Kad bih ušla nakon naizgled uzaludnog truda i umorna izula čizme, dočekali su me toplina vatre i moja djeca okupljena oko peći. I dok sam gledala kroz prozor iz udobnosti svoga doma, moje se viđenje vremena potpuno promijenilo. Umjesto da vidim samo više posla koji me čeka, upijala sam ljepotu zaleđenih grana drveća i snijega koji je prekrio sivi zimski krajolik.
Vidim sličnu, ali mnogo veću, promjenu u Asafu kad čitam njegove riječi u 73. psalmu. U početku jadikuje zbog načina na koji, čini se, svijet funkcionira pa zlo pobjeđuje. Sumnja isplati li se biti drukčiji i čuvati »čisto svoje srce« (r. 13). No, kada je ušao u svetište svoga Boga, njegov kut gledanja se promijenio (r. r. 16,17): sjeća se da će se Bog obračunati sa svijetom i njegovim nevoljama i nepravdama i, što je još važnije, da »je dobro biti u Božjoj blizini« (r. 28).
Kad smo potišteni zbog naizgled nerješivih problema u našemu svijetu, možemo ući u Božje svetište i ugrijati se istinom koja mijenja život i način gledanja: Njegov je sud bolji od našega. Iako se naše okolnosti možda neće promijeniti, naš način gledanja može.
– Kirsten Holmberg
Bog nam daje ispravan kut gledanja.