Smirio sam se doista i upokojio dušu svoju.

Psalam 131:2

ZAMISLITE roditelja koji se brižno saginje nad svojim djetetom, nježno stavlja prst na usta i kaže: »Ne boj se, sve će biti dobro, pssst.« Svrha je takva ponašanja i tih jednostavnih riječi utješiti i umiriti dijete koje je uznemireno, uplašeno ili pati.

Prizori poput toga univerzalni su i bezvremeni. Većina nas bila je s jedne ili s druge strane takvih izraza nježnosti. Uvijek kada razmišljam o 2. retku 131. psalma, to je slika koje se sjetim.

Iz jezika i tijeka misli ovog psalma možemo naslutiti da je pisac David doživio nešto što ga je natjeralo na razmišljanje. Jeste li doživjeli razočaranje, poraz ili neuspjeh koji su vas natjerali da se zamislite i molite? Što radite kada vas životne okolnosti bace na koljena? Kada padnete na ispitu ili izgubite posao ili vas osoba koju volite više ne voli?

David je otvorio svoje srce Gospodinu i istodobno istražio u kakvu je stanju njegova duša (r. 1). Prihvatio je okolnosti i smirio se poput malenog djeteta kojemu je dovoljno da je u naručju svoje majke (r. 2).

Životne se okolnosti mijenjaju i ponekad budemo poraženi. Ipak, preostaje nam nada i možemo biti zadovoljni znajući da postoji Onaj koji je obećao da nas nikada neće napustiti ni ostaviti. Možemo Mu u potpunosti vjerovati.

– Arthur Jackson

Zadovoljstvo se nalazi samo u Kristu.