Duhovna stvarnost

Savršena nesavršenost

by · Published · Updated

Pročitajte: Poslanica Efežanima 3:8-19

8 Meni, najmanjemu od sviju svetih, dana je ova milost: navješćivati među poganima neistraživo Kristovo bogatstvo 9 i otkrivati svima kako se ostvaruje otajstvo od vjekova sakriveno u Bogu koji je sve stvorio. 10 Sada se po Crkvi objavljuje Poglavarstvima i Vlastima na nebu mnogolika Božja mudrost, 11 po vjekovnom naumu koji izvrši u Kristu Isusu, Gospodinu našemu. 12 U njemu i po vjeri u njega imamo slobodan pristup u nadi. 13 Zato vas molim da ne malakšete zbog mojih nevolja za vas, koje su vaša slava.
Apostolova molitva za vjernike
14 Zbog toga prigibam svoja koljena pred Ocem 15 od kojega dobiva značenje svako očinstvo na nebesima i na zemlji. 16 Neka vam po bogatstvu svoje slave dade da se po njegovu Duhu učvrstite za nutarnjeg čovjeka. 17 Neka Krist po vjeri prebiva u vašim srcima da budete u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni. 18 Usrdno molim da biste mogli razumjeti sa svima svetima koja je širina i dužina, i visina i dubina; 19 i spoznati Kristovu ljubav koja nadilazi svaku spoznaju, da budete ispunjeni svom Božjom puninom.

Neka vam po bogatstvu svoje slave dade da se po Njegovu Duhu učvrstite za nutarnjeg čovjeka.

Efežanima 3:16

MOJ mi je sveučilišni profesor, svjestan moje sporosti zbog težnje k savršenstvu, dao mudar savjet: »Nemoj dopustiti da savršeno bude neprijatelj dobrome.« Rekao je to objašnjavajući da težnja za savršenstvom može ukloniti rizik nužan za rast. Prihvaćanje da će to što radim uvijek biti nesavršeno, dat će mi slobodu da nastavim rasti.

Apostol Pavao navodi još dublji razlog. Nastojimo li se učiniti boljima, možda nećemo vidjeti potrebu za Kristom.

Pavao je to naučio na vlastitoj koži. Nakon što se godinama trudio savršeno ispuniti Božji zakon, susret s Isusom sve je promijenio (pročitajte Galaćanima 1:11-16). Shvatio je da ako su njegovi napori dovoljni da bude pravedan i izmiren s Bogom, tada »je Krist uzalud umro« (2:21). Tek kada je »umro« vlastitoj samodostatnosti, mogao je doživjeti Isusa koji živi u njemu (r. 20). Samo je u svojoj nesavršenosti mogao iskusiti Božju savršenost. To ne znači da se ne moramo oduprijeti grijehu (r. 17), nego da se moramo prestati oslanjati na vlastitu snagu da bismo duhovno rasli (r. 20).

Dok smo živi uvijek ćemo biti u izgradnji. Ali prizna li naše srce potrebu za jedinim Savršenim, Isus se nastanjuje u našem srcu (Efežanima 3:17). Ukorijenjeni u Njemu, slobodni smo rasti u ljubavi »koja nadilazi svaku spoznaju« (r. 19).

– Monica Brands

Rastimo u Isusovoj ljubavi.