Umorni od suosjećanja

Pročitajte: Evanđelje po Mateju 9:35-38

35 Isus je prolazio po svim gradovima i selima. Učio je u sinagogama, navješćivao je Evanđelje o kraljevstvu i liječio svaku bolest i svaku nemoć. 36 A kad je vidio mnoštvo naroda, sažali se nad njim jer su bili kao ovce bez pastira, izmučeni i satrveni. 37 I on reče svojim učenicima: »Žetva je velika, a poslenika je malo. 38 Molite zato gospodara žetve da pošalje poslenike u svoju žetvu!«

A kad je vidio mnoštvo naroda, sažali se nad njim.

Matej 9:36

ANNU Frank pamtimo po dnevniku u kojemu opisuje godine koje je njezina obitelj provela skrivajući se za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Kad je naposljetku i ona odvedena u nacistički logor, svi koji su bili s njome su rekli: »Njezine suze (za nas) nikada nisu presušile. Bila je blagoslovom svima koji su ju poznavali.« Teolog i lingvist Kenneth Bailey zaključio je da Anne nikada nije pokazala »umor od suosjećanja«.

Umor od suosjećanja može biti jedna od posljedica života u slomljenome svijetu. Neizmjernost ljudske patnje može učiniti neosjetljivima i najplemenitije među nama.

Isus nije imao taj problem. U Evanđelju po Mateju 9:35,36 piše: »Isus je prolazio po svim gradovima i selima. Učio je u sinagogama, navješćivao je Evanđelje o kraljevstvu i liječio svaku bolest i svaku nemoć. A kad je vidio mnoštvo naroda, sažali se nad njim jer su bili kao ovce bez pastira, izmučeni i satrveni.«

Naš svijet pati i tjelesno i duševno. Isus je to došao promijeniti i pozvao je svoje sljedbenike da mu se pridruže (r. r. 37,38). Molio je Oca da pošalje »poslenike« koji će zadovoljiti potrebe drugih – onih koji se bore s osamljenošću, grijehom i bolesti. Budimo i mi ti koji će odražavati Njegovo srce i u snazi Njegova Duha suosjećati s onima koji trpe.

– Bill Crowder

U svijetu koji pati pokažimo Isusovo suosjećanje.