Tata kod zubara

Pročitajte: Evanđelje po Mateju 26:36-39

36 Tada dođe Isus s njima u zaselak koji se zove Getsemani. On reče svojim učenicima: »Sjedite tu, dok ja idem tamo i pomolim se.« 37 Petra i oba Zebedejeva sina uze sa sobom. Tada se poče žalostiti i plašiti. 38 On im reče: »Žalosna je moja duša do smrti; ostanite ovdje i bdijte sa mnom!« 39 I otiđe malo dalje, pade ničice i pomoli se: »Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali ne kako ja hoću nego kako ti hoćeš.«

»Oče moj, ako je moguće, neka Me mimoiđe ovaj kalež! Ali ne kako Ja hoću nego kako ti hoćeš.«

Matej 26:39

NISAM očekivao dubokoumnu poduku o Očevu srcu u zubarskoj ordinaciji – ali sam ju dobio. Bio sam tamo sa svojim desetogodišnjim sinom. Počeo mu je izbijati trajni zub, a mliječni mu još nije ispao pa ga je trebalo izvaditi. Nije postojalo drugo rješenje.

U suzama me je molio: »Tata, zar nema drugog načina? Ne možemo li samo čekati i vidjeti? Molim te, tata, ne želim da mi vade zub!« Srce mi se slamalo, ali sam rekao: »Sine, zub mora van! Žao mi je. Nema drugog rješenja.« Očiju punih suza čvrsto sam ga držao za ruku dok je zubar vadio ‘tvrdoglavi’ mliječni kutnjak. Nisam mogao ukloniti bol; najbolje što sam mogao ponuditi bilo je biti s njim.

U tom sam se trenutku sjetio Isusa u vrtu Getsemani kako pita svoga Oca postoji li drugi način. Očevo se srce slamalo od boli dok je gledao svoga ljubljenog Sina kako pati! Ipak, nije bilo drugog načina da spasi svoj narod.

U životu se ponekad suočavamo s neizbježnim bolnim trenucima – baš kao i moj sin. Ali zbog onoga što je Isus, po Duhu Svetome, učinio za nas, i u najmračnijim trenucima života naš je ljubljeni nebeski Otac uvijek prisutan, s nama je »do svršetka svijeta« (Matej 28:20).

– Adam Holz

Upamtite da ni u jednoj nevolji ili patnji niste sami. Vaš je nebeski Otac s vama i drži vas za ruku.