Pročitajte: Poslanica Efežanima 4:31,32

On će izmiriti oce sa sinovima i sinove s ocima, da Ja ne moram doći da zatrem zemlju.

Malahija 3:24

MOJ je otac bio dobar otac, i ja sam uglavnom bio poslušan sin. Ali dopustio sam da žudi za nečim što sam mu mogao dati: za mnom. Bio je šutljiv čovjek; i ja sam bio šutljiv. Često smo radili satima jedan pored drugoga progovorivši tek pokoju riječ. Nikada nije pitao, a ja nikada nisam govorio o svojim željama, snovima, nadama i strahovima.

S vremenom sam se oslobodio šutljivosti. Možda sam toga postao svjestan kad se rodio moj prvi sin ili kad su jedan po jedan moji sinovi odlazili u svijet. Sada mi je žao što nisam bio više sin svojemu ocu. Razmišljam o svemu što sam ja mogao reći njemu i o svemu što je on mogao reći meni. Na njegovu sam pogrebu stajao pored lijesa, trudeći se razumjeti svoje osjećaje. »Prekasno je, zar ne?« tiho je rekla moja supruga. »Da. Tješi me činjenica da ćemo to popraviti u nebu, jer nije li to mjesto gdje će Bog obrisati ‘svaku suzu’?« (Otkrivenje 21:4).

Za one koji vjeruju u Isusa smrt nije kraj ljubavi nego početak bezvremenskog postojanja u kojemu više neće biti nesporazuma; odnosi će se popraviti i ljubav će jačati zauvijek, jer tamo »On će okrenuti srca otaca k sinovima, a srca sinova k ocima, da ne dođem i ne udarim prokletstvom zemlju (Malahija 3:24, K. S.).

– David H. Roper

S Božjom pomoći približite se drugima dok ima vremena.