Tko vozi?

Pročitajte: Poslanica Rimljanima 6:1-14

1 Što ćemo dakle reći? Zar da ostanemo u grijehu, da se milost umnoži? Bože sačuvaj! 2 Jer mi koji umrijesmo grijehu, kako ćemo još živjeti u njemu? 3 Ili zar ne znate da smo svi mi koji smo kršteni u Krista Isusa, u njegovu smrt kršteni? 4 S njim smo dakle ukopani krštenjem u smrt; kao što uskrsnu Krist od mrtvih Očevom slavom, da tako i mi hodimo u novom životu. 5 Jer kad smo s njim najuže združeni sličnošću njegove smrti, bit ćemo i uskrsnućem; 6 znajmo ovo: naš je stari čovjek s njime raspet da se uništi grješno tijelo te da ne robujemo grijehu. 7 Jer onaj koji je umro, oslobođen je grijeha. 8 A ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti s njim, 9 znajući da Krist, uskrsnuvši od mrtvih, više ne umire, smrt više ne vlada njime. 10 Jer što umre grijehu, umre jedanput, a što živi, Bogu živi.
11 Tako i vi smatrajte za sebe da ste mrtvi grijehu, a živi Bogu, u Kristu Isusu. 12 Neka ne vlada dakle grijeh u vašemu smrtnom tijelu da slušate njegove požude. 13 Niti dajite svojih udova grijehu za oružje nepravde, nego dajite sebe Bogu, jer ste uskrsnuli na život od mrtvih, i predajte svoje udove Bogu za oružje pravde. 14 Zaista, grijeh ne će ovladati vama, jer niste pod Zakonom, nego pod milošću.

Ako po Duhu živimo, i hodajmo u Duhu!

Galaćanima 5:25

MOJ susjed Tim na ploči s instrumentima svoga automobila ima figuricu »divljeg stvora« iz omiljene dječje knjige Mauricea Sendaka, Tamo gdje su divlji stvori (Mozaik knjiga).

Nedavno me je Tim pratio kroz promet i učinio je neke nepromišljene poteze kako bi me sustigao. Kad smo stigli, pitao sam ga: »Je li to vozio ‘divlji stvor’?«

Sljedeće sam nedjelje kod kuće zaboravio bilješke svoje propovijedi. Izjurio sam iz crkve po njih i automobilom projurio pokraj Tima. Kad smo se poslije sreli, našalio se: »Je li to vozio ‘divlji stvor’?« Nasmijali smo se, ali bio je to pun pogodak – trebao sam voditi računa o ograničenju brzine.

Kad Biblija opisuje što znači živjeti u odnosu s Bogom, potiče nas: »… predajte svoje udove Bogu za oružje pravde« (Rimljanima 6:13). Prihvatio sam Timove riječi kao nježnu opomenu od Boga da Njemu prepustim vodstvo želim li Mu predati cijeloga sebe.

Pitanje ‘Tko vozi?’ odnosi se na sav život. Dopuštamo li da voze ‘divlji stvorovi’ naše stare grješne naravi, kao što su brige, strah ili samovolja – ili se prepuštamo Božjem Duhu i milosti koji nam pomažu rasti?

Prepuštanje Bogu dobro je za nas. Božja milost vodi nas putevima miline »i sve njezine staze pune su sreće« (Izreke 3:17). Zato Ga slijedite kamo On vodi.

– James Banks

Što Bog traži od nas to i nadahnjuje.