Pročitajte: Psalam 25:14-22

Moje su oči uvijek upravljene Gospodu.

Psalam 25:15

NAJOSAMLJENIJI Božić u svome životu proveo sam u kolibi svoga djeda u blizini Sakogua, u sjevernoj Gani. Imao sam samo petnaest godina, a moji roditelji, braća i sestre bili su tisuću kilometara daleko. Prijašnjih godina, kada sam bio s njima i prijateljima iz sela, Božić je bio svečan i nezaboravan. No ovaj je Božić bio tih i usamljen. Dok sam ležao na svojoj prostirci na podu, toga ranog božićnog jutra, sjetio sam se pjesme koju smo rado pjevali: »Godina je završila; Božić je došao; Sin Božji se rodio; mir i radost svima.« Tužno sam ju ponavljao.

Moj djed je došao i pitao: »Kakva je to pjesma?« Djed i baka nisu ništa znali o Božiću – ili Kristu. Ispričao sam im što sam znao i ti su trenuci unijeli svjetlost u moju usamljenost.

Na pašnjacima, sam s ovcama i povremenim grabežljivcima, mladi je pastir David iskusio samoću. I nije mu to bilo jedini put. Jednom je zgodom napisao: »Okreni se k meni i budi mi milostiv jer sam osamljen i jadan!« (r. 16) No nije dopustio da ga to učini malodušnim. Pjevao je: »Neka mi bude zaštita nedužnost i čestitost jer se u Tebe uzdam!« (r. 21)

S vremena na vrijeme svi se suočavamo s usamljenošću. Gdje god vas Božić zatekao ove godine, same ili u društvu, možete uživati ​​u blagdanu s Kristom.

– Lawrence Darmani

S Isusom na Božić nikada nismo sami.