Sjećanje na žrtvu
3. siječnja
1 Korinćanima 11:26
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Poslanica Rimljanima 7:14-25
Doista ne znam što činim, jer ne činim ono što hoću, nego ono što mrzim.
Rimljanima 7:15
KOLEGA mi je priznao kako smatra da Isus kod njega »nema šanse«. Slušao sam ga kako opisuje ono što on naziva »udobnim narcisoidnim« životom i kako ga to ne zadovoljava. »Ali problem je što se trudim biti dobar čak i suosjećajan, no ne uspijevam. Izgleda da upravo ono što želim učiniti, ne mogu, a ono što želim prestati činiti, činim i dalje.«
»U čemu je tvoja tajna?« pitao je iskreno. »Moja je tajna«, odgovorio sam, »da nema tajne. Poput tebe ni ja ne mogu udovoljiti Božjim mjerilima, i zato trebamo Isusa.«
Otvorio sam Bibliju i pokazao mu ‘njegov’ citat kako ga je napisao apostol Pavao u Poslanici Rimljanima 7:15. Pavlove riječi zvuče kao riječi vjernika prije Krista i kršćana koji se trude biti dovoljno dobri da udovolje Bogu, ali ne uspijevaju. Možda ste i vi jedan od njih. Ako jeste, onda vas je razveselila Pavlova izjava da je Krist zaslužan za naše spasenje i promjene koje slijede (pročitajte 7:25 – 8:2). Isus je već učinio sve da nas oslobodi svega što nas toliko zbunjuje!
Prepreka između nas i Boga, grijeh, uklonjena je bez ikakva truda s naše strane. Spasenje – i promjene koje Duh Sveti čini dok sazrijevamo – je ono što Bog od nas želi. On kuca na vrata našega srca. Nije tajna da je On odgovor!
– Randy Kilgore
Spasenje i duhovni rast su darovi koje sami ne možemo doseći. Trebamo Isusa.
3. siječnja
2. siječnja
1. siječnja
31. prosinca