»Nadamo se djetetu«
Pročitajte: Tužaljke 3:1-3,13-24
od pruta njegova gnjeva.
2 Potisnuo me i potjerao
u taman mrak.
3 Protiv mene obraća svoju ruku
uvijek iznova, povazdan.
13 Proboo mi je bubrege strijelama
iz svojega tobolca.
14 Postao sam podsmijeh svemu svojemu narodu,
njihovo ruglo svaki dan.
15 Nasitio me gorčinom,
dao mi da pijem pelin.
16 Polomio mi zube kamenjem,
dao mi pepeo da jedem.
17 Uzeo si mir mojoj duši,
zaboravio sam sreću.
18 Rekoh: »Ode mi život
i moje ufanje u Gospodina.«
19 Spomeni se moje nevolje,
moga tumaranja, gorkoga pelina!
20 Mnogim mudrovanjem
skučena je u meni moja duša.
21 Ovo ću pomisliti u sebi,
iz toga ću crpsti ufanje:
22 Milost je Gospodnja da nismo sasvim uništeni,
neiscrpno je njegovo milosrđe.
23 Ponavlja se svako jutro.
Vrlo je velika tvoja vjernost.
24 Velim: »Gospodin je moj dio;
zato se ufam u njega.«
Neiscrpno je Njegovo milosrđe. Ponavlja se svako jutro.Vrlo je velika Tvoja vjernost.
Tužaljke 3:22,23
NAKON što sam omotala drvce svjetlucavim lampicama i na grane objesila plave i ružičaste kuglice, nazvala sam ga našim »Nadamo se djetetu« božićnim drvcem. Moj muž i ja smo četiri godine čekali na posvojenje djeteta. Sigurno do Božića! Svakog sam se jutra zaustavila kod bora i pomolila podsjećajući se na Božju vjernost. Dvadeset i prvog prosinca javili su nam: »Ništa od djeteta ovoga Božića.« Shrvana, zastala sam kod drvca koje je postalo simbolom Božjeg proviđanja. Je li Bog još uvijek vjeran? Radim li nešto pogrešno?
Ponekad to što nam izgleda kao Božje otezanje može biti dio Njegova odgajanja. A drugi put Bog s ljubavlju odgađa kako bi obnovio naše povjerenje. U Tužaljkama prorok Jeremija opisuje Božje odgajanje. Bol je opipljiva: »Proboo mi je bubrege strijelama iz svojega tobolca« (r. 13). Usprkos tome Jeremija ne gubi nadu u Božju vjernost (r. r. 22,23).
Bor sam ostavila još dugo nakon Božića i molila sam se svakoga jutra. Naposljetku, uskrsnog vikenda, dobili smo svoju djevojčicu. Bog je uvijek vjeran, iako nam nužno ne daje kada želimo i što želimo. Moja djeca su sada u tridesetima, ali svake godine kitim malu verziju drvca, podsjećajući sebe i druge da se nadamo Božjoj vjernosti.
– Elisa Morgan
Nadajmo se!