¹ Vidjeh u desnici onoga koji je sjedio na prijestolju knjigu napisanu iznutra i izvana, a bila je zapečaćena sa sedam pečata. ² I vidjeh silnoga anđela koji povika jakim glasom: »Tko je dostojan otvoriti knjigu i raskinuti njezine pečate?« ³ I nitko nije mogao na nebu, na zemlji i pod zemljom otvoriti knjigu i pogledati u nju. ⁴ Ja sam gorko plakao što se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i u nju pogledati. ⁵ Jedan od starješina napokon mi reče: »Prestani plakati, evo pobijedi lav iz Judina plemena, Davidov korijen! On će otvoriti knjigu i njezinih sedam pečata.«
⁶ I vidjeh posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina Janganjca koji je stajao kao zaklan, a imao je sedam rogova i sedam očiju: to su sedam Božjih duhova poslanih po svemu svijetu. ⁷ On dođe i uze knjigu iz desnice onoga koji je sjedio na prijestolju. ⁸ Kad uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jaganjcem. Svaki je imao citaru i zlatne čaše pune tamjana, što su molitve svetih. ⁹ I pjevahu novu pjesmu:
»Dostojan si uzeti knjigu
i otvoriti njezine pečate,
jer si bio zaklan i otkupio si Bogu svojom krvlju
ljude od svakoga plemena i jezika, i puka, i naroda;
¹⁰ i učinio si ih našemu Bogu kraljevstvom i svećenicima,
i kraljevat će na zemlji.«
¹¹ Vidjeh i začuh glas mnogih anđela oko prijestolja, i bića, i starješina. Bijaše njihov broj mirijade mirijarda i tisuće tisuća. ¹² Oni su govorili jakim glasom:
»Dostojan je Jaganjac koji je zaklan
primiti silu i bogatstvo i mudrost,
jakost i čast, slavu i blagoslov.«
¹³ Svako stvorenje što je na nebu i na zemlji, i pod zemljom, i na moru, i sve što je u njima, začuh gdje govore:
»Onome koji sjedi na prijestolju, i Jaganjcu
blagoslov i čast, i slava, i vlast
u vijeke vjekova.«