Duhovna stvarnost

Ne bojte se!

by · Published · Updated

Pročitajte: Evanđelje po Luki 2:42-52

42 Kad mu je bilo dvanaest godina, uzašli su u Jeruzalem po običaju blagdana. 43 Kad prođoše ti dani, zaputiše se kući. A dječak Isus zaostade u Jeruzalemu, a da njegovi roditelji ne opaziše. 44 Misleći da je sa skupinom putnika, odoše dan hoda i stadoše ga tražiti među rodbinom i znancima. 45 Ali ga ne nađoše. Zato se vratiše u Jeruzalem i tamo su ga tražili. 46 Poslije tri dana nađoše ga u Hramu. Sjedio je među učiteljima, slušao ih i postavljao im pitanja. 47 Svi koji su ga slušali divili su se njegovoj razumnosti i njegovim odgovorima.
48 Kad ga ugledaše, začudiše se. Njegova majka mu reče: »Dijete, što nam to učini? Evo, tvoj otac i ja žalosni smo te tražili!« 49 On im odvrati: »Zašto ste me tražili? Zar niste znali da ja trebam biti u onome što je Oca mojega?« 50 Ali oni ne razumješe što im on time htjede reći. 51 Tada siđe s njima i dođe u Nazaret, i bio im je poslušan. Njegova je majka čuvala sve te riječi u svojemu srcu. 52 I Isus je napredovao u mudrosti, u dobi i u milosti kod Boga i kod ljudi.

Vrijeme se ispunilo; Božje je kraljevstvo blizu.

Marko 1:15

GOTOVO uvijek kada se anđeo pojavljuje u Bibliji, prvo što kaže je: »Ne bojte se!« Nije ni čudo. Kada nadnaravno dođe u dodir s planetom Zemljom, obično ljudi padaju ničice od straha. No Luka govori o Bogu koji se pojavljuje u obličju koji nikoga ne straši. U Isusu, rođenom među životinjama i položenom u jasle, Bog dolazi i nitko se ne boji. Postoji li nešto nedužnije od novorođenčeta?

Na zemlji je Isus i Bog i čovjek. Kao Bog, On može činiti čuda, oprostiti grijehe, pobijediti smrt i predvidjeti budućnost. Ali Židovima koji su navikli na slike Boga kao sjajnog oblaka, gorućega grma ili stupa od vatre, Isus stvara veliku pomutnju. Kako bi dijete u Betlehemu, sin drvodjelje, čovjek iz Nazareta, moglo biti Mesija kojega je Bog posalo? Zašto Bog uzima ljudsko obličje? Opis dvanaestogodišnjeg Isusa kako raspravlja s rabinima u Hramu nudi jedno objašnjenje. »Svi koji su Ga slušali divili su se Njegovoj razumnosti i Njegovim odgovorima« (2:47), piše Luka. Po prvi put obični su ljudi mogli vidjeti Boga i razgovarati s Njim licem u lice.

Isus može razgovarati sa svima – svojim roditeljima, rabinima, siromašnom udovica – a da prije toga ne mora reći: »Ne bojte se!« U Isusu nam Bog postaje bližim.

– Philip Yancey

Isus je bio Bog i čovjek u jednoj osobi, kako bi Bog i čovjek mogli ponovno biti sretni zajedno. George Whitefield