Prekrasna obnova
22. Rujan
Izaija 65:16,17
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Psalam 143:4-11
7 Gospode, usliši me brzo!
Daha mi nestaje.
Ne skrivaj svoga lica od mene!
Inače ću postati kao onaj koji u grob silazi.
8 Jutrom mi objavi svoju dobrotu,
jer se uzdam u tebe!
Pokaži mi put kojim trebam ići,
jer k tebi dušu uzdižem!
9 Izbavi me od mojih neprijatelja, Gospode,
jer se tebi utječem!
10 Nauči me vršiti volju tvoju
jer ti si moj Bog!
Tvoj dobri duh
neka me vodi po ravnoj stazi!
11 Zbog svoga imena, Gospode, poživi me,
zbog pravednosti svoje izbavi mi dušu iz nevolje!
Pokaži mi put kojim trebam ići.
Psalam 143:8
MOJ se otac odlično snalazio u prostoru i na tome sam mu zavidio. Uvijek je znao gdje je sjever, a gdje jug, istok i zapad. Kao da je rođen s tim osjećajem. I uvijek je bio u pravu – do noći kada nije bio, noći kada se moj otac izgubio. On i moja majka bili su na koncertu u nepoznatom gradu i krenuli su kući kada je već pao mrak. Otac je bio uvjeren da zna put do autoceste, ali nije znao. Vrtio se u krug, zatim se zbunio i naposljetku uzrujao. Moja ga je majka tješila: »Znam da ti je teško, ali telefonom zatraži pomoć. Nije sramota pitati.«
Po prvi put u životu, koliko ja znam, moj je sedamdesetšestogodišnji otac tražio smjernice. Telefonom.
Psalmist je bio čovjek bogata životnog iskustva. Ali psalmi otkrivaju trenutke kada se čini da se David osjećao izgubljenim duhovno i emocionalno. Psalam 143. opisuje jedan od tih trenutaka. »Srce mi trne u grudima« (r. 4), napisao je taj velik kralj. Bio je u nevolji (r. 11) i molio se: »Pokaži mi put kojim trebam ići« (r. 8). Ne računajući na telefon, psalmist je zatražio pomoć od Gospodina: »… jer k Tebi dušu uzdižem!« (8)
Ako se čovjek po Božjem srcu (1 Samuelu 13:14) s vremena na vrijeme osjećao izgubljenim, nema sumnje da ćemo i mi morati tražiti Boga da nam pokaže put.
– John Blase
Tražiti Boga da nam pokaže put više je nego dobro – to je najbolje.
22. Rujan
21. Rujan
19. Rujan
18. Rujan
Dragi čitatelji, sestre i braćo u Kristu,
zbog izvanrednih okolnosti do zadnjeg trenutka bilo je neizvjevsno hoćemo li uspjeti pripremiti i poslati novi »Kruh naš svagdašnji«. Kao što vidite, uspjeli smo, ali samo djelomično. Tekstovi za dva mjeseca su ‘svježi’, a za dva smo posegnuli za ‘starim kruhom’ (iz 2013.). Zaključili smo da je bolje išta nego ništa, da je najgore biti gladan, a da hranjivost ‘duhovnog kruha’ ne ovisi o njegovoj svježini. Nadamo se da će sa sljedećim ‘Kruhom’ sve biti dobro. Vaše molitve mogu pomoći.
Zahvalni smo da možemo s vama podijeliti i radosti i terete ove dragocjene službe.
Neka vas Bog blagoslovi!