Pročitajte: Psalam 143:4-11

Pokaži mi put kojim trebam ići.

Psalam 143:8

MOJ se otac odlično snalazio u prostoru i na tome sam mu zavidio. Uvijek je znao gdje je sjever, a gdje jug, istok i zapad. Kao da je rođen s tim osjećajem. I uvijek je bio u pravu – do noći kada nije bio, noći kada se moj otac izgubio. On i moja majka bili su na koncertu u nepoznatom gradu i krenuli su kući kada je već pao mrak. Otac je bio uvjeren da zna put do autoceste, ali nije znao. Vrtio se u krug, zatim se zbunio i naposljetku uzrujao. Moja ga je majka tješila: »Znam da ti je teško, ali telefonom zatraži pomoć. Nije sramota pitati.«

Po prvi put u životu, koliko ja znam, moj je sedamdesetšestogodišnji otac tražio smjernice. Telefonom.

Psalmist je bio čovjek bogata životnog iskustva. Ali psalmi otkrivaju trenutke kada se čini da se David osjećao izgubljenim duhovno i emocionalno. Psalam 143. opisuje jedan od tih trenutaka. »Srce mi trne u grudima« (r. 4), napisao je taj velik kralj. Bio je u nevolji (r. 11) i molio se: »Pokaži mi put kojim trebam ići« (r. 8). Ne računajući na telefon, psalmist je zatražio pomoć od Gospodina: »… jer k Tebi dušu uzdižem!« (8)

Ako se čovjek po Božjem srcu (1 Samuelu 13:14) s vremena na vrijeme osjećao izgubljenim, nema sumnje da ćemo i mi morati tražiti Boga da nam pokaže put.

– John Blase

Tražiti Boga da nam pokaže put više je nego dobro – to je najbolje.